Gašenje Koksare u Lukavcu, nekada jednog od ključnih industrijskih sistema u Tuzlanskom kantonu, ostavilo je gotovo 800 radnika bez posla, ali i otvorilo daleko ozbiljnije pitanje – kako je nestao višemilionski državni kapital i zašto do danas nema konkretne odgovornosti.
Tematska sjednica Skupština Tuzlanskog kantona još jednom je ogolila dubinu problema, ali i potvrdila da odgovori na ključna pitanja i dalje izostaju. Umjesto jasnih zaključaka o odgovornosti, javnost je dobila novi set zahtjeva prema institucijama – da konačno urade ono što su trebale prije godinama.
Ugovori pod sumnjom i nestali milioni
Posebna pažnja tokom rasprave usmjerena je na poslovanje kompanije GIKIL, kao i na odluke koje su, prema brojnim tvrdnjama, direktno dovele do urušavanja sistema.
U fokusu su sporni aneksi ugovora sa stranim partnerima, za koje se sumnja da su omogućili preuzimanje većinskog vlasništva bez jasno definisanih obaveza ulaganja. Upravo takvi potezi, kako se ističe, mogli su dovesti do ozbiljnog oštećenja državnog kapitala.
Dodatnu težinu cijelom slučaju daje i podatak o dobiti od oko 65 miliona KM, za koju do danas nije jasno kako je utrošena. Upravo zbog toga zatražena je kompletna finansijska dokumentacija, koja bi trebala rasvijetliti tokove novca i eventualne zloupotrebe.
Pravosuđe na potezu – ali odgovora nema
Jedan od ključnih zahtjeva odnosi se na Tužilaštvo Tuzlanskog kantona, od kojeg se traži jasan odgovor – da li su pokrenute istrage, u kojem su statusu i zašto javnost o tome nema informacije.
Podsjećanje na zaključke iz 2017. godine dodatno komplikuje situaciju. Još tada su nadležne institucije bile pozvane na hitno djelovanje, ali ostaje nepoznato šta je konkretno urađeno u proteklim godinama. Izostanak rezultata otvara sumnju da je cijeli slučaj godinama stajao po strani, dok je industrijski gigant polako tonuo.
Stečaj bez transparentnosti
Proces stečaja dodatno je zamaglio sliku. Ključne informacije o upravljanju imovinom, dugovima i potezima stečajnih upravnika i dalje nisu dostupne u potpunosti.
Zbog toga je upućen hitan zahtjev za dostavljanje kompletne dokumentacije, jer bez nje nije moguće utvrditi ni stvarno stanje, ni eventualnu odgovornost.
Radnici kao kolateralna šteta
Dok se institucije bave procedurama i zaključcima, gotovo 800 radnika ostalo je bez posla, bez sigurnosti i bez jasne perspektive. Njihova sudbina još jednom potvrđuje obrazac u kojem industrijski kolapsi u Bosni i Hercegovini najteže pogađaju upravo one koji su najmanje odgovorni.
Podrška radnicima formalno postoji, ali konkretna rješenja za njihovo zbrinjavanje i dalje su nejasna.
Arbitraža i dodatni rizici
Cijeli slučaj ima i međunarodnu dimenziju. Arbitražni postupci koji se vode protiv Bosne i Hercegovine mogu donijeti dodatne finansijske posljedice, čime bi cijena propasti Koksare mogla biti još veća.
Zbog toga su zatražene i informacije o potencijalnim rizicima, kao i mjerama za zaštitu interesa države i kantona.
Pitanje bez odgovora
Sjednica je otvorila brojna pitanja, ali nije dala ključni odgovor: kako je nestao kapital vrijedan desetine miliona maraka i ko je za to odgovoran?
Bez jasne istrage, bez konkretnih imena i bez pravosnažnih odluka, slučaj Koksare ostaje simbol šireg problema – sistema u kojem se milioni gube, a odgovornost razvodnjava.
I dok institucije najavljuju nove analize i izvještaje, jedno je već sada jasno: vrijeme ne radi u korist istine.
