Stopa ubistava u Ekvadoru je među najvišima u svijetu. Meksička, albanska i kolumbijska mafija bore se za kontrolu nad višemilionskim operacijama droge tamo...
Sedmicama je Washington borbu protiv narkokartela u Latinskoj Americi postavio kao jedan od svojih glavnih prioriteta, dok Trumpova administracija optužuje venecuelanskog predsjednika Nicolasa Madura da je povezan s tim kartelima i traži njegovo svrgavanje. Koncentracijom vojnih fregata, trupa i aviona na granicama Venecuele, Trump se drži ideje o Madurovom uklanjanju po svaku cijenu.
Ali usred napora Washingtona da ponovo uspostavi svoju vojnu dominaciju u Latinskoj Americi i Karibima, birači u Ekvadoru su odlučno glasali "Ne" za vladin prijedlog da se dozvoli postavljanje američkih vojnih baza tamo.
Na nacionalnom referendumu održanom 16. novembra, na kojem je izašlo 82%, više od 9 miliona Ekvadoraca odbacilo je niz mjera koje je podržao predsjednik Daniel Noboa, uključujući i onu koja bi omogućila Washingtonu da ponovo otvori baze.
Koristeći staru metodu štapa i mrkve, vlada SAD-a pregovara o ponovnom otvaranju Prednje operativne lokacije u zračnoj bazi Eloy Alfaro u primorskom gradu Manta. Američka vojska je tamo upravljala bazom od 1999. do 2009. godine, kada je vlada Rafaela Corree odlučila pustiti sporazum da istekne, nakon široko rasprostranjenog pritiska naroda.
Predsjednik Noboa je promovirao referendum, tvrdeći da će američko vojno prisustvo pomoći u borbi protiv trgovaca drogom i nasilnih bandi.
Stopa ubistava u Ekvadoru je među najvišima u svijetu. Meksička, albanska i kolumbijska mafija bore se za kontrolu nad višemilionskim operacijama droge tamo.
Ali za mnoge Ekvadorce, Noboin poziv za povratak američke vojske smatra se kršenjem suvereniteta zemlje.
Uprkos neuspjehu u Ekvadoru, Washington nastavlja širiti svoje vojno raspoređivanje u regiji. Američka vlada tvrdi da je gomilanje vojske "operacija protiv narkoterorizma", optužujući Madura da vodi kartel koji šalje drogu u SAD i prijeti nacionalnoj sigurnosti.
Washington i dalje koristi ovaj izgovor za jačanje svojih vojnih snaga i dizanje u zrak brodova kod obale Venecuele i u Pacifiku za koje tvrdi da prevoze drogu, uprkos općepoznatoj činjenici da Venecuela nije izvor kokaina. Najveći dio globalne proizvodnje kokaina koncentriran je u Kolumbiji, Peruu i Boliviji.
Godinama su SAD ciljale Madurovu vladu. Promjenom vlade u Venecueli, Washington također ima za cilj zadati veliki udarac Kubi, koja prima političku podršku i naftu iz Caracasa. Od 1959. godine, rušenje kubanske socijalističke revolucije bio je centralni cilj svih američkih administracija, i demokratskih i republikanskih.
Ekvador je glavno čvorište za pošiljke kokaina u Evropu, Aziju i Pacifik. To su unosnije destinacije za trgovce drogom nego Sjedinjene Američke Države. Kaže se da se kilogram kokaina prodaje za 2.000 dolara u Kolumbiji, u Sjedinjenim Američkim Državama prosječna cijena je 28.000 dolara, dok se isti kilogram (2,2 funte) prodaje za 40.000 dolara u Evropi.
Kokain u “Bonita” bananama: Kriminalne veze Balkana i kompanije porodice Noboa izlaze na vidjelo
Ekvadorske 'narkobanane'
Tone kokaina se prevoze unutar miliona sanduka za banane koji se svakodnevno šalju iz luke Guayaquil u Ekvadoru. Ova praksa je toliko raširena da je opšte poznata kao "narkobanane". Trgovina drogom stigla je do porodičnog biznisa predsjednika Noboe u martu, kada je u izvještaju navedeno da je 700 kilograma kokaina pronađeno u kontejnerima koji pripadaju kompaniji Noboa Trading između 2020. i 2022. godine. Prema izvještajima Evropske komisije, 57% kontejnera s bananama iz Guayaquila stiže u Antwerpen natovareno kokainom.
Oko 90% kokaina koji ide u SAD prelazi granicu između SAD-a i Meksika nakon što se transportuje koridorom iz Centralne Amerike u Meksiko. Da bi stigli do Kariba, kolumbijski trgovci drogom tranzitiraju kroz teritoriju Venecuele.
Raspoređivanje američkih snaga prijeti regionu
Radnici u SAD-u i širom hemisfere sa sve većom zabrinutošću prate masovno gomilanje američke vojne imovine u regiji. I dovode u pitanje vojne udare Washingtona.
Od 24. novembra, američka vojska je uništila najmanje 21 brod, ubivši 83 osobe za koje tvrdi da su umiješane u trgovinu drogom. Američka vlada nije predočila nikakve dokaze da su brodovi prevozili drogu, niti je ljudima na brodu obezbijedila pravičan postupak. Bijela kuća je branila te akcije, rekavši da su redovne operacije presretanja neefikasne.
U regiji se sada nalazi oko 15.000 pripadnika američke vojske, uključujući hiljade marinaca i udarnu grupu nosača aviona USS Gerald Ford na granicama Venecuele, kao i borbene avione F-35 stacionirane u novootvorenim američkim bazama u Portoriku.
Vlada Trinidada i Tobaga je s oduševljenjem podržala raspoređivanje Washingtona. 22. ekspedicijska jedinica marinaca i helikopteri izveli su zajedničke vježbe s vojskom tamo od 16. do 21. novembra. Trinidad i Venecuela su odvojeni uskim tjesnacem širokim samo 7 milja na svom najužem dijelu. Američki zračni napadi na sumnjive brodove s drogom izazvali su strah među ribarskim zajednicama tamo. Mnogi ostaju bliže obali, bojeći se da bi mogli postati mete.
Tokom devet godina rada američke baze u Manti, vojno i obalno stražarsko osoblje optuženo je za zlostavljanje lokalnog stanovništva i potapanje ili oštećenje 14 ribarskih brodova za koje se sumnjalo da su umiješani u trgovinu drogom.
Ribar je poginuo zajedno sa svojom posadom od 18 članova kada su američke snage potopile njegov brod 2002. godine. Rođak je rekao: „Nisu životinje otišle u ribolov. Roditelji, sinovi, muževi, stričevi, otišli su tražiti hljeb za svoju djecu.
