Nakon što se prašina slegla sa sjednice Doma naroda, gdje je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a, odlučio spriječiti uvrštavanje tačke o smjeni Špirića – čovjeka koji je dugo bio simbol političkog nemoralnog statusa, i to u trenutku kada je još prije toga najavljivljeno "čišćenje bagerom" – na scenu je stupio Elmedin Konaković, lider NiP-a, koji nije mogao odoljeti prilici da ponovo oštri svoj jezik.
Ali ovoga puta, umjesto direktnog obračuna s Čovićem, Konaković je odlučio udariti na svoju "staru školu", odnosno na SDA, političkog giganta koji, prema njegovim riječima, više nema kredibilitet da bude moralna vertikala Bosne i Hercegovine.
Iako bi svi političari u BiH trebali biti navikli na političku dinamiku koja često podrazumijeva teške udarce, čini se da je ova sjednica Doma naroda bila toliko plodna u političkim prevratima da su se svi prisutni pretvorili u aktere u igri koja se vodi na vrlo visokom i nečasnom nivou. Čović, poznat po svojoj sposobnosti da sve iskoristi za vlastite interese, nije dozvolio da se tačka o smjeni Špirića uopće uvrsti u dnevni red. Ali, tu ne prestaje zabava.
Evropski zakoni u BiH: Licemjerje na visokom nivou, ali barem je fotelja sigurna
Špirić i ostali zaštićeni političari sada su došli u situaciju u kojoj se pokušavaju braniti na sve načine, pa čak i ako to znači da će biti potpisnici političkog samoubistva. Ništa od onih velikih parola o "čišćenju BiH" i "novom početku", koje su političari sve to vrijeme zagovarali, nisu im pomogla da se odupru novoj realnosti. Bez obzira na njihovu retoriku, svi su svjesni da je politički kraj za mnoge već neizbježan, a pitanje je samo ko će prvi "poginuti" u ovoj borbi za prevlast.
I tu u igru ulazi Konaković – zvučna politička figura koja je uvijek u potrazi za prostorom na kojem može postaviti svoje prijedloge i najnovije političke igre. I dok on ne može da osudi Čovića za njegovu "politiku održavanja" u ovom slučaju, povlači na scenu SDA, koja, kako tvrdi, nije uspjela da uvidi koliko su sami sebe ponižavali time što se nisu uspjeli distancirati od takvih likova kao što je Špirić. I dok je Konaković zabio oštar udarac u politiku SDA, postavlja se pitanje: Kako je SDA uopšte postala dio te iste mašinerije koja je godinama gurala političke nečasnosti pod tepih, samo kako bi sačuvala vlast?
Konakovićeva bitka za fotelju ili posljednji trzaji vlasti?
Na osnovu svega što je rečeno, jasno je da je SDA, barem prema Konakoviću, izgubila moralnu vertikalu koju je nekoć imala, a sada je to sve samo nastavak igrača na političkom polju koji zarađuju za vlastitu korist. Umjesto da se politički "čisti" od onih koji su dugi niz godina bili u vlasti, oni pokušavaju manipulirati svakom situacijom u kojoj bi mogli pronaći svojih pet minuta slave. A sve to, naravno, dok istovremeno krivicu za stanje u zemlji prebacuju na druge.
Zbog svega ovoga, cijela situacija, unatoč trenucima političkog bijesa, ne nudi nikakvo rješenje. Umjesto smjene Špirića, što bi bila stvarna politička hrabrost, svi su se zabavili očuvanjem vlastitih stolica, a Bosna i Hercegovina ostaje još uvijek "zarobljena" u mreži političkih interesa koji samo produbljuju jaz među narodima i etničkim grupama. Kako god okrenuli, zemlja postaje sve više arena političkih igara, gdje svi govore o promjenama, ali samo na papiru. A stvarni prijedlozi, koji bi mogli donijeti promjene u životima običnih građana, ostaju u pozadini.
Dok se političari nadmeću za vlast, građani BiH ponovno ostaju samo svjedoci nečega što ne žele – podjela, političkih manipulacija i političkog nihilizma koji vlada ovom zemljom.
