Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH i lider stranke NiP, odlučio je još jednom „zabaviti“ javnost pozivanjem na hitnu press konferenciju, ovaj put s porukom da „Novalić ne može biti lider Bošnjaka“ i da „ne može biti novi Husein kapetan Gradaščević“.
Ali da li se iza ove bombastične izjave krije nešto više? Sve izgleda kao pažljivo režirana predstava kojom Konaković nastoji prikriti vlastite slabosti, skrenuti pažnju s neuspjeha svoje stranke i zavesti javnost „tajnim informacijama“ do kojih ni sam ne bi smio doći.
Konakovićeve tvrdnje o navodno „povjerljivim podacima“ i vlastitim „istragama“ potpuno su bizarne i neosnovane. Prema zakonima BiH, ovakve informacije su najstrože zaštićeni podaci, dostupni samo ovlaštenim licima – policiji i tužilaštvu – i jasno je da ministar vanjskih poslova nema nikakav legitimitet da do njih dođe. Kako je onda Konaković došao do njih? Ako su podaci zaista povjerljivi, to znači samo jedno: dobio ih je na nezakonit način. Ovim potezom, Konaković ne samo da ugrožava nacionalnu sigurnost nego i grubo krši zakone.
Manipulacija kao vještina i odbrambeni mehanizam
Konakovićeva izjava „kada prikupim još dodatnih informacija“ ukazuje na očigledno miješanje u istrage, kao da je uloga ministra vanjskih poslova postala zadužena za rješavanje unutrašnjih političkih pitanja. Stiče se utisak da on provodi neku svoju privatnu istragu, kao da mu je ministarstvo postalo odskočna daska za sopstvenu propagandu. No, kad se sve razotkrije, Konakovićevo „otkriće“ zapravo nije ništa novo – to je napola formirana poruka koja ne donosi nikakvu stvarnu informaciju.
Konaković naveo imena bh. političara: Srbijanski KOS i dalje vrbuje po BiH?
Naravno, nije prvi put da Konaković koristi medije kao svoje političko oružje, ali ova scena sve više podsjeća na stil Aleksandra Vučića, koji koristi svaku priliku da organizuje press konferenciju i uporno se predstavlja kao „zaštitnik naroda“. Izgleda da Konaković prati taj obrazac: kad god osjeti pritisak ili nedostatak kontrole, brzo saziva konferenciju kako bi preusmjerio pažnju. Jedina razlika je što Vučić uspijeva vješto manipulisati informacijama, dok Konaković u ovoj igri gubi tlo pod nogama.
Retorička pozornica za slabu politiku
Ono što je posebno ironično jeste da Konakovićeva politička strategija postaje sve providnija – pozornica za igru riječi i veliki spektakl, ali bez konkretnih rezultata. Pokušaji da se javnosti predstavi kao nekakav „istražitelj“ ili politički detektiv više ne prolaze. Dok pravi političari rade na rješavanju konkretnih problema, Konaković koristi vlastiti uticaj za političku dramu koja svakim danom sve više gubi smisao. Ova igrarija sa „tajnim informacijama“ ne donosi ništa osim sumnje u njegov integritet.
Vučićev „sindrom konferencije za medije“
Pitanje je: zašto je Konaković uopšte sazvao ovu konferenciju? Da li ga je zaista strah da njegova politička pozicija slabi, pa je odlučio posegnuti za „Vučićevom školom“ hitnih press konferencija? Očigledno je da ovaj panični potez ima za cilj da odvuče pažnju javnosti s ozbiljnih političkih i ekonomskih pitanja s kojima se Bosna i Hercegovina suočava. Konaković, poput Vučića, koristi ovakve događaje za skretanje pažnje i zabavu javnosti, jer stvarnih rješenja za probleme očigledno nema.
Politički marketing iznad državničke odgovornosti
Dok Konaković sve više ulazi u ulogu političkog šoumena, istinska odgovornost prema građanima i državi pada u drugi plan. Njegova strategija postaje jasna: što više pozornosti, što više riječi, ali bez suštinske akcije. Za ministra vanjskih poslova, koji bi trebao biti primjer odgovornosti i zrelosti, ovakav cirkus predstavlja ozbiljan udarac ne samo za njegovu reputaciju već i za reputaciju cijelog ministarstva koje vodi.
U konačnici, Konakovićeva politička predstava jasno ukazuje na njegovu nesposobnost da se bavi ozbiljnim državnim pitanjima. Umjesto da služi narodu i doprinosi rješavanju stvarnih problema, on se bavi spektakularnim ali praznim gestovima, samo da bi sačuvao vlastitu političku karijeru.
Ako nastavi ovim putem, pitanje je koliko dugo će građani Bosne i Hercegovine tolerisati političkog vođu koji preferira publicitet nad odgovornošću.
