Predsjedavajući Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Tomislav Martinović, nedavno je otvorio pitanje koje već godinama izaziva političke polemike i kontroverze u Hrvatskoj, ali i u Bosni i Hercegovini – pitanje dodjeljivanja hrvatskih državljanstava i putnih isprava.
Njegove izjave otvaraju ozbiljna pitanja o mogućim propustima institucija, njihovoj nezrelosti, a u nekim slučajevima i o sumnjama u zloupotrebu, pa čak i korupciju u procesu dodjeljivanja državljanstava osobama koje danas aktivno djeluju u političkom i društvenom životu Balkana.
Martinović je, pritom, istakao da primjer njegove koleginice u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, Berine Fejzić, možda najbolje oslikava cijelu problematiku – institucionalnu manipulaciju i moguće zloupotrebe s političkom nadogradnjom u Bosni i Hercegovini.
Berina Fejzić, koja se izjašnjava kao Hrvatica, naslijedila je mjesto svog oca Edima Fejzića, bivšeg delegata i člana Bosanske narodne stranke (BNS), i time nastavila porodični politički angažman u najistočnijem kantonu Federacije BiH, Bosansko-podrinjskom kantonu. Prema zvaničnim podacima, Fejzić je rođena nakon rata u Goraždu. Na opštim izborima osvojila je 314 glasova, čime je postala član Skupštine Bosansko-podrinjskog kantona, a zatim je kandidovala svoju prijavu za delegata u Klub Hrvata u Domu naroda. Zbog nedostatka drugih kandidata, imenovana je u ovu poziciju, što je izazvalo kontroverze jer Hrvati u Goraždu, prema popisu iz 2013. godine, broje svega 23 osobe i nisu imali mogućnost da izaberu svog predstavnika.
Ovaj slučaj, kako navodi Martinović, ukazuje na ozbiljne institucionalne propuste i potencijalnu zloupotrebu procedure, posebno kada je riječ o nacionalnom predstavljanju u kantonalnim i entitetskim parlamentima. Njegove tvrdnje dopunjuje i historijski kontekst sukoba između Edima Fejzića i bošnjačkih političara. Primjerice, ranije je došlo do verbalnog sukoba između Edima Fejzića i poslanika SDA Nijaza Musića, kada je kantonalna skupština u Goraždu zakazala sjednicu na Božić, 25. decembra, izazivajući neslaganja i verbalne prepirke na političkoj sceni.
Martinović je dalje kritikovao političku i ideološku pozadinu Bosanske narodne stranke, čiji osnivač Sanin Musa promoviše program zasnovan na islamskim načelima i patriotizmu, s ciljem jačanja političkog položaja Bošnjaka u BiH. Prema njegovim riječima, činjenica da Berina Fejzić, kao Hrvatica, participira u okviru takvih ideja ukazuje na paradoksalne i, po njemu, šizofrene situacije u političkom predstavljanju Hrvata u Federaciji BiH.
Primjeri manipulacije i kontroverzi ne staju samo na Fejziću. Martinović podsjeća da su slični slučajevi zabilježeni i ranije: Bošnjaci Anel Šahinović i Razim Halkić kandidovali su se kao Hrvati za Dom naroda, a posjedovali su hrvatske dokumente. Slična situacija je i sa Slavenom Kovačevićem, savjetnikom hrvatskog člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, koji je biran u četiri mandata glasovima Bošnjaka, protiv volje većine Hrvata, a koji je nedavno pokrenuo postupak pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
Martinović je istakao da se ovom problemu mora pristupiti sistemski i transparentno. Naglasio je da postoje jasni primjeri dodjeljivanja hrvatskih državljanstava i putnih isprava osobama koje, prema njegovom mišljenju, djeluju protiv interesa Republike Hrvatske i Hrvata u BiH, čime se, kako tvrdi, urušavaju temelji Dejtonskog mirovnog sporazuma.
On je posebno naveo primjere iz diplomatskog i političkog miljea, poput ambasadora BiH u Washingtonu, Svena Alkalaja, i bivše ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković, koji posjeduju hrvatske dokumente, dok, kako je primijetio, njihova djela i političko djelovanje često idu u smjeru suprotnom od interesa Hrvatske i hrvatskog naroda u BiH.
Martinović je pozvao nadležne institucije u Zagrebu da hitno preispitaju praksu dodjeljivanja državljanstava, kako bi se zaštitila politička prava i legitimni predstavnici Hrvata u Bosni i Hercegovini, te spriječile dalje zloupotrebe i potencijalne političke manipulacije.
Ovaj slučaj jasno pokazuje kako administrativni i pravni propusti, u kombinaciji s političkim interesima, mogu rezultirati ozbiljnim neravnotežama u nacionalnom predstavljanju i političkom procesu, što zahtijeva hitnu reakciju kako domaćih, tako i međunarodnih nadležnih institucija.
