Do nedavno, politički lideri u Bosni i Hercegovini su odlučno podržavali evropske integracije, tvrdeći da su barem u tom pogledu složni, čak su i kritizirali evropske institucije zbog nedostatka razumijevanja i previše zahtjevnih 14 prioriteta.
Međutim, nedavne promjene na političkoj sceni, posebno u Federaciji BiH, te geopolitički potres koji je izazvala Rusija, zajedno s diplomatskim naporima proevropskih snaga u bh. vlasti, uključujući i aktuelnog ministra vanjskih poslova, motivirali su Evropu da se aktivnije angažira na Balkanu. No, nekadašnji zagovornici evropske perspektive sada postavljaju uvjete, tražeći izgovore kako bi BiH zadržali u stanju stagnacije, unutar EU, mjestu gdje se nada za promjene polako gasi.
Kada su se stvari ozbiljno zakomplicirale, a 14 prioriteta svedena na samo tri zakona, nakon što su visoki zvaničnici Evropske komisije i prijateljskih država podržali otvaranje pregovora s BiH, dio domaćih političara shvatio je da su možda pretjerali u svojoj predanosti evropskom putu. Sada se pitaju što dalje, prijeteći podjelom države, postavljajući ultimatume Evropi o datumu početka pregovora i inzistirajući na rješenjima koja nisu u skladu s evropskim standardima.
Umjesto da se fokusiraju na konkretne zadatke, lideri stranaka poput SNSD-a i HDZ-a odlučili su odugovlačiti s usvajanjem preostalih zakona. Dodatno, Milorad Dodik je svoju "iskrenu" podršku članstvu u EU pokazao izborom strane u sukobu između Evrope i Rusije, ponovno se poklonivši Vladimiru Putinu. Za većinu tih političara, čini se da im se ne žuri s promjenama jer njihova moć i privilegije ovise o statusu quo. Približavanje EU značilo bi gubitak tih privilegija, što uključuje enormna primanja, naknade, luksuzne automobile i pristup javnim fondovima.
Nekoliko dana prije isteka roka za ispunjavanje uvjeta, ostaje nada da će se budžetom pokazati ograničenja i da će se postići kompromis. Možda će Evropsko vijeće u martu prihvatiti "papirnate" zakone, unatoč tome što nisu usvojeni u praksi.
