Kad god u Bosni i Hercegovini zatreba neko da opravda političke koncepte Dragana Čovića, Milorada Dodika ili da „akademski“ upakuje narative o „bošnjačkoj dominaciji“, na scenu stupa Enver Kazaz — samoproglašeni kosmopolita, ljevičar bez nacije, ali uvijek nekako na strani onih koji žele cementirati etničke podjele u državi.
Njegova najnovija izjava, u kojoj „bošnjački nacionalizam“ naziva glavnim krivcem za ustavnu krizu, nije samo politički apsurdna, već i duboko opasna — jer pokušava preokrenuti narativ o onome ko zaista koči BiH na putu ka funkcionalnoj državi.
Kazaz, profesor književnosti koji već godinama paradira kao politički analitičar, ponovo koristi retoriku „ravnoteže krivice“. Iako tvrdi da „ne priznaje nikakvu nacionalnu pripadnost“, njegova dijagnoza političke stvarnosti neodoljivo podsjeća na argumente koji se decenijama čuju iz Mostara i Laktaša — da su Bošnjaci ti koji „žele dominirati“, a ne oni koji blokiraju institucije i otvoreno prijete secesijom.
Ko orkestrira pro-izraelski zbor u Hrvatskoj i BiH?
Enver Kazaz, samoproglašeni ljevičar i „kosmopolita bez nacionalne pripadnosti“, ponovo je izazvao buru izjavom koja više liči na politički pamflet HDZ-a nego na analitički komentar. Njegove teze o „bošnjačkom nacionalizmu“, „dominaciji Bošnjaka nad Hrvatima“ i „asimilaciji drugih naroda“ zapravo nisu ništa novo — to su fraze koje se već godinama recikliraju iz Mostara i Laktaša kako bi se opravdala blokada institucija, opstrukcija reformi i status quo koji odgovara isključivo nacionalnim elitama.
Kazaz se, dakle, ne javlja kao nezavisni intelektualac koji pokušava dijagnosticirati političku krizu, nego kao ideološki tumač konstrukcije prema kojoj je krivac za sve — uvijek „bošnjački nacionalizam“.
Kad “ljevičar” prijeti da će glasati za HDZ
U jednom od najbizarnijih dijelova svog istupa, Kazaz priznaje da bi „radije glasao za kandidata HDZ-a“ nego za potencijalnog bošnjačkog kandidata poput Irfana Miletića. To je trenutak u kojem se njegov „kosmopolitizam“ raspada pred vlastitim kontradikcijama. Kako čovjek koji tvrdi da ne priznaje nikakve nacije i zalaže se za građanski koncept države, može dati prednost stranci koja 30 godina insistira na etničkim kvotama, teritorijalnim podjelama i blokadama?
Odgovor je jednostavan: Kazaz ne zastupa građanski princip, nego elitičan i salonski model „građanstva“, u kojem je svaki pokušaj političke emancipacije Bošnjaka – proglašen nacionalizmom. Kada Bošnjak govori o jednakosti, on je „dominantan“, ali kada Čović traži „legitimno predstavljanje“, to se smatra „realističnim političkim zahtjevom“.
Retorika “ravnoteže krivice”
Kazazev govor temelji se na staroj logici – da su svi jednako krivi. Po toj matrici, dok Dodik prijeti otcjepljenjem, Čović blokira izbor sudija i vlast u Federaciji, a hrvatska politika otvoreno govori o „trećem entitetu“, problem je – „bošnjački simbolički nacionalizam“.
Ta konstrukcija nije samo besmislena, nego i opasna. Ona zamagljuje stvarnu prirodu krize: to nije sukob tri nacionalizma, nego sukob između onih koji žele funkcionalnu, građansku državu i onih koji žele podijeljenu, etnički kontrolisanu BiH. Kazaz se, svjesno ili ne, pozicionira na stranu ovih drugih – pod plaštom intelektualne neutralnosti.
“Bošnjačka dominacija” kao politički mit
Kazaz tvrdi da postoji ideologija „bošnjačke dominacije nad druga dva naroda“. No, gdje je ta dominacija vidljiva? U činjenici da Bošnjaci nemaju utjecaj na izbornu reformu? U tome što Hrvati i Srbi, preko svojih političkih predstavnika, blokiraju ključne državne institucije? U tome što Bošnjaci nemaju ni minimum simetrične moći u RS-u, dok u Federaciji dijele vlast s partnerima koji imaju ustavno pravo veta?
Navodna „bošnjačka dominacija“ nije politička realnost, nego psihološki konstrukt koji služi kao opravdanje za etnonacionalnu kontrolu. Kazaz time ne samo da ignorira stvarne odnose moći, nego relativizira višegodišnje blokade HDZ-a i SNSD-a, prikazujući ih kao reakcije na „bošnjačku hegemoniju“. To nije analiza – to je intelektualna kapitulacija.
Uloga “Trojke” i spin o “Islamskoj zajednici”
Kazaz, navodno zabrinut zbog „bošnjačkog nacionalizma“, ne propušta ni da spoji SDA i Islamsku zajednicu, stvarajući sliku o nekoj centraliziranoj, religijsko-političkoj mašineriji. Takva retorika podsjeća na kolonijalni diskurs kojim se Bošnjaci često prikazuju kao narod koji ne zna odvojiti vjeru od politike – dok se nacionalizam drugih naroda opisuje kao „patriotizam“.
Uz to, napad na Trojku kao „produženu ruku bošnjačkog nacionalizma“ apsurdan je sam po sebi. Trojka je, bez obzira na sve svoje nedostatke, upravo proizvod političkog pluralizma unutar bošnjačkog korpusa – dokaz da Bošnjaci nisu jedinstveni blok, nego da u sebi imaju različite vizije države.
Kad “transparentan dogovor” znači etničku trgovinu
Kazaz kaže da „trajno rješenje“ leži u „transformaciji Ustava“ i „transparentnom dogovoru“. Ali čitava njegova konstrukcija pokazuje da pod tim „transparentnim dogovorom“ on podrazumijeva – pristanak na zahtjeve HDZ-a i SNSD-a. Drugim riječima, BiH će biti „relaksirana“ samo kada oni dobiju što žele, a svi ostali – šute.
To nije ni transparentnost ni demokratija. To je politika etničkog ucjenjivanja u akademskoj odori.
Enver Kazaz – između intelektualca i propagandiste: Kako moralne osude i selektivno navođenje činjenica pretvaraju analizu u politički pamflet
Ideološki mimikrija i opasna banalizacija
Enver Kazaz već dugo pokušava zauzeti poziciju moralnog arbitra u društvu, ali svaki njegov javni istup sve više liči na zamagljivanje stvarnosti, a ne njeno tumačenje. Njegove teze o „bošnjačkom nacionalizmu“ zapravo su ideološka mimikrija – pokušaj da se građanska ideja obesmisli, a etničke podjele predstave kao „realnost koju moramo prihvatiti“.
Kada „ljevičar“ i „kosmopolita“ počne prijetiti glasanjem za HDZ, onda više nije riječ o analizi, nego o simptomu dubokog društvenog umora i intelektualne konfuzije.
A najveća opasnost takvih teza nije u njihovoj otvorenoj pristrasnosti, nego u njihovoj lažnoj neutralnosti – u pokušaju da se pod krinkom „racionalnosti“ i „kosmopolitizma“ opravdaju ideje koje Bosnu i Hercegovinu već tri decenije drže u mjestu.
Enver Kazaz može biti ljevičar, kosmopolita, profesor – ali dok god njegovi argumenti zvuče kao eho iz HDZ-ovog press centra, teško je povjerovati da govori u ime građanske Bosne. Jer istinska građanska ideja ne traži nove oblike dominacije — nego oslobađanje od svih starih.
