Polupuste plaže, bašte kafića i restorana, te više od 50 posto praznih apartmana i soba u privatnom smještaju podsjećaju na pandemijske dane, dok stanovnici crnogorskog primorja još uvijek čekaju da sezona konačno počne, iako se kraj jula bliži.
Uprkos malom broju gostiju ove godine, cijene ne padaju – nedavno je javnost uzburkala vijest o ležaljkama u Pržnu, nedaleko od Svetog Stefana, koje koštaju čak 200 eura, dok se na gradskim plažama cijene kreću između 15 i 120 eura. Privatni smještaj košta od 40 do 90 eura i više, ovisno o lokaciji i kapacitetu.
Iako se strani jezici čuju na svakom koraku – italijanski, njemački, španski – i iako veći primorski gradovi u Crnoj Gori vrve od Rusa, Ukrajinaca i Turaka tokom cijele godine, lokalno stanovništvo kaže da čeka samo – Srbe.
"Gosti iz Srbije potroše sve što donesu za sedam dana i vrate se kući. Ne štede novac, ne štede na odmoru, dok su drugi škrti. Takvi turisti nam ne trebaju. Ove godine imamo neobično malo gostiju iz Srbije i Bosne. Ljudi očigledno nemaju novca ni za smještaj ni za hranu iz prodavnice jer je sve toliko skupo da ne znamo ni kako preživljavamo. Nema čak ni tih 'paradajz turista'. Međutim, mislim da bi cijene trebalo hitno sniziti, možda će nas avgust još malo uštedjeti", naglašava Miljana, vlasnica kozmetičkog salona u Budvi.
Niže cijene ili ništa od sezone
Neki mještani krive politiku za slab odaziv gostiju iz Srbije.
„Oni koji su ove godine pokrenuli posao na moru već se boje dugova i mogućeg bankrota. Jedan moj prijatelj je otvorio kafić na plaži, kirija je ogromna – desetine hiljada eura za sezonu – i sigurno neće moći to pokriti. Ovo nije kao za vrijeme korone, ali je dosta slično. Cijene u kafićima su visoke, ali mi konobari o tome ne odlučujemo, već gazde i država. Ako žele privući turiste, neka snize cijene“, kaže Jovica, konobar koji radi u kafiću na crnogorskom primorju.
Većina vlasnika ili zakupaca plažnih objekata, restorana i kafića također posjeduje dio plaže gdje naplaćuju ležaljke i suncobrane.
"Na gradskim plažama cijene su niže, kreću se od 15 do 40 eura, ali čim se malo udaljite od centra, gdje je veći komfor, cijene rastu - do 120, 150, čak i 200 eura. Malo ko danas to može sebi priuštiti. Oni koji vode biznis ostaju bez klijenata i tonu u dugove, a oni koji bi došli na more ne dolaze jer ne mogu platiti", objašnjava on.
Ljudi su primorani da plaćaju za sunčanje
Najskuplja stvar je na plaži. Za porodicu od četiri člana, za jedan dan - ili bolje rečeno, nekoliko sati na plaži - potrebno je minimalno 50 eura. Plaže su pune ležaljki, a turisti su primorani da plate za sunčanje, iako bi mnogi raširili svoj peškir - što ih ne bi koštalo ništa.
Na mjestima gdje postoje ležaljke, peškiri su zabranjeni, a cijene kafe, sokova, alkohola i obroka su i do tri puta veće nego na mjestima dalje od plaže ili centra grada. Čak je i sladoled dvostruko ili tri puta skuplji nego u prodavnici.
"Prošle godine je sezona počela kasnije, ali već u ovo vrijeme smo imali goste i sve je bilo puno. Ove godine su maj i juni bili bolji od jula, a vidjet ćemo šta će biti u augustu. Ne razumijemo šta se dešava. Dobijamo pozive od starih gostiju koji godinama dolaze u ovo vrijeme i kažu da ne mogu uzeti odmor jer se boje da će izgubiti posao. Politička situacija u Srbiji očigledno brine ljude, boje se za svoje plate i poslove, pa ne idu nigdje", kaže Dragan Popović, koji iznajmljuje smještaj u blizini Petrovca.
"Mi koji iznajmljujemo privatni smještaj oslanjali smo se uglavnom na goste iz Srbije i Bosne. Snizili smo cijene koliko god je to bilo moguće, ali više ne možemo jer se ne isplati. Imamo mnogo poreza i troškova. Očigledno je turistima ove godine pristupačnije ići u Grčku, čim ovdje nema nikoga. Imamo goste iz cijelog svijeta, ali su nam Srbi najdraži - od njih živimo. Turisti koji nisu iz regije ne troše mnogo. Dođu na tri ili četiri dana, pa krenu dalje. Večeraju u restoranima, spavaju u hotelima, ne ostavljaju bakšiš, ne izlaze u klubove", kaže Dragan.
