Iako je primirje između Izraela i Hezbolaha formalno stupilo na snagu sredinom aprila, situacija na terenu pokazuje da je riječ o dogovoru koji u praksi nikada nije u potpunosti zaživio. Na sjeveru Izraela svakodnevno se bilježe incidenti, napadi dronovima i protivoklopnim projektilima, dok izraelska vojska odgovara zračnim udarima na ciljeve u Libanu.
Prema pisanju The Times of Israel, ovakvo stanje sve više izaziva političke potrese unutar Izraela, posebno u pograničnim područjima gdje je nezadovoljstvo stanovništva sve izraženije. Mnogi građani smatraju da je dogovor o primirju donio više nesigurnosti nego stabilnosti, te da su ranije procjene o slabljenju Hezbolaha bile preoptimistične.
U pozadini sve većeg nezadovoljstva nalazi se i politički pritisak na premijera Benjamin Netanyahu, čija se odluka o prihvatanju primirja sve češće dovodi u pitanje. Kritičari unutar zemlje tvrde da je izraelsko rukovodstvo djelovalo pod snažnim međunarodnim pritiskom, prije svega Sjedinjenih Američkih Država, te da kompromis nije u potpunosti u skladu s bezbjednosnim interesima države.
Fosfor nad Libanom: Prizori koji uznemiruju svijet
Posebno je osjetljivo pitanje percepcije sigurnosti na sjeveru zemlje, gdje stanovnici već mjesecima žive pod konstantnom prijetnjom. Upravo tu, prema istraživanjima javnog mnijenja, bilježi se najveći nivo skepticizma prema primirju i najjača podrška nastavku vojnih operacija, čak i po cijenu diplomatskih tenzija.
Istraživanja koja su provedena sredinom aprila pokazuju duboke podjele u izraelskom društvu. Dok dio javnosti smatra da je primirje nužan korak ka deeskalaciji, gotovo polovina ispitanika izražava otvoreno protivljenje, uz naglašeno nepovjerenje prema načinu na koji je vlada upravljala krizom.
Analitičari upozoravaju da političke posljedice ovakvog razvoja događaja mogu biti dugoročne. Nezadovoljstvo na sjeveru, koji tradicionalno predstavlja važnu bazu podrške vladajućem Likudu, moglo bi uticati na ukupnu političku sliku u zemlji. Ipak, dio biračkog tijela, prema procjenama, umjesto okretanja ka opoziciji, može se dodatno radikalizovati i podržati tvrđe političke opcije.
Ovakav trend dodatno komplikuje ionako složenu političku scenu u Izraelu, gdje se sigurnosna pitanja sve više prepliću s unutrašnjim političkim borbama. Uoči narednih političkih ciklusa, ostaje otvoreno pitanje da li će primirje s Hezbolahom biti zapamćeno kao korak ka stabilizaciji ili kao trenutak koji je produbio unutrašnje podjele u izraelskom društvu.
