U Sarajevu je danas održana sesija Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99, na kojoj je predstavljeno kapitalno djelo njemačkog autora dr. Matthiasa Finka, posvećeno ratnim dešavanjima u Bosni i Hercegovini.
O knjizi i njenom značaju govorio je prevodilac djela na bosanski jezik Avdija Alibašić, koji je u svom izlaganju posebno istakao Srebrenicu kao ključni događaj u kontekstu ratnih dešavanja.
„Srebrenica predstavlja vrhovnu paradigmu bosanskog genocida, što potvrđuje i kapitalno djelo njemačkog autora dr. Matthiasa Finka“, izjavio je Alibašić.
Govoreći kao uvodničar na sesiji Kruga 99, Alibašić je naveo da se radi o obimnoj naučnoj hronologiji koja, kako je rekao, na hiljadu stranica donosi detaljan prikaz događaja u periodu od 1992. do 1995. godine, zasnovan na zvaničnim dokumentima iz vojnih i političkih arhiva Republike Srpske.
„Ta naučna hronologija na tačno hiljadu stranica donosi detaljan kritički prikaz zbivanja od 1992. do 1995. godine, bazirano na zvaničnim dokumentima iz vojnih i političkih arhiva Republike Srpske“, naveo je Alibašić.
On je u svom obraćanju podsjetio da pad Srebrenice u julu 1995. godine, kao i ubistvo više od 8.000 muškaraca te deportacija više od 25.000 civila, predstavljaju, kako je rekao, jedan od najtežih zločina u savremenoj evropskoj historiji.
„Istakao je da pad Srebrenice 11. jula 1995. godine te brutalno ubistvo više od 8.000 muškaraca i deportacija više od 25.000 civila predstavljaju jedan od najcrnjih dana u evropskoj historiji“, rekao je Alibašić.
Prema njegovim riječima, ovaj zločin ima šire posljedice po međunarodni poredak i temeljne vrijednosti savremenog svijeta.
„Taj stravični zločin doveo je u pitanje cijelu modernu civilizaciju jer su pred očima međunarodne zajednice otvoreno pogaženi svi demokratski principi zapadnog svijeta“, kazao je on.
Alibašić je u nastavku govora ukazao na, kako je naveo, političke odluke i dokumente iz perioda početka rata, koje smatra ključnim za razumijevanje karaktera sukoba.
„Ključ za razumijevanje karaktera rata u Bosni i Hercegovini leži u službenoj državnoj doktrini pod nazivom “Odluka o strateškim ciljevima srpskog naroda u BiH”, usvojenoj u maju 1992. Taj obavezujući zakonski akt, koji nikada nije povučen, definisao je šest strateških ciljeva usmjerenih ka trajnoj segregaciji i fizičkom razdvajanju naroda. Politički ciljevi su uključivali državno razdvajanje, uspostavljanje koridora kroz Brčko i Podrinje, eliminaciju Drine kao granice, te potpunu podjelu glavnog grada Sarajeva - rekao je Alibašić.“
Također je naveo da je tokom ratnih rasprava postojalo i vojno upozorenje koje se odnosilo na prirodu planiranih operacija.
„Naglasio je da je tokom skupštinske rasprave 1992., general Ratko Mladić eksplicitno upozorio političko rukovodstvo da planirano čišćenje teritorija zapravo predstavlja genocid, ali uprkos tom jasnom vojnom upozorenju, strateški ciljevi su jednoglasno usvojeni, što dokazuje da je genocid bio svjesno ukalkulisan radi njihovog ostvarenja“, poručio je Alibašić.
Govoreći o vojnoj dokumentaciji, Alibašić je istakao i značaj kasnijih naredbi koje, prema njegovim riječima, potvrđuju namjeru.
„Alibašić je potcrtao da namjeru uništenja naknadno potvrđuje i Direktiva broj 7 iz marta 1995. godine, kojom se Drinskom korpusu naređuje stvaranje uslova potpune nepodnošljivosti i besperspektivnosti opstanka u Srebrenici i Žepi“, kazao je on.
U nastavku izlaganja osvrnuo se i na širi pravni okvir definisanja genocida.
„Pojasnio je da se tekst te rigidne vojne naredbe direktno poklapa s definicijom genocida iz Konvencije Ujedinjenih nacija iz 1948. godine o namjernom podvrgavanju skupine uništavajućim životnim uslovima“, rekao je Alibašić.
On je istakao da se, prema njegovom mišljenju, zločini ne mogu posmatrati isključivo kroz jedan vremenski period ili lokaciju.
„Svođenje genocida isključivo na juli 1995. u Srebrenici historijski je pogrešno i izuzetno štetno za cjelokupnu kulturu sjećanja. Srebrenica je zapravo bila samo završni, prostorno i vremenski zgusnuti krešendo trogodišnjeg genocidnog procesa koji je sistematski provođen širom države. Da je genocid počinjen i izvan Srebrenice dokazuju presude evropskih i nacionalnih sudova, poput istorijske osude Nikole Jorgića u Njemačkoj za zločine na području Doboja - poručio je Alibašić.“
On je dodao i da postoje i drugi sudski slučajevi koje smatra relevantnim za ovu temu.
„Izjavio je da je, također, Vrhovni sud Bavarske utvrdio genocidna djela u Foči, dok je Haški tribunal u slučaju Gorana Jelisića potvrdio da se genocid može odnositi i na ograničeno geografsko područje poput Brčkog“, naveo je.
Na kraju je podsjetio i na presude protiv visokih političkih i vojnih lidera.
„Osim toga, Alibašić je naveo da su politički i vojni lideri Radovan Karadžić i Ratko Mladić pravosnažno osuđeni za učešće u čak četiri udružena zločinačka poduhvata, uključujući terorisanje Sarajeva i genocid u Srebrenici“, kazao je.
U završnom dijelu izlaganja osvrnuo se i na interpretacije karaktera rata u BiH.
„Široko rasprostranjeni narativ da su zločini činjeni na svim stranama pravno je i etički potpuno neutemeljen te služi isključivo umanjivanju vlastite krivice. Dok je srpska strana kroz “Službeni glasnik” zvanično najavila upotrebu svih sredstava uz ignorisanje ljudskih prava, u dokumentima Armije BiH nigdje ne postoje naredbe usmjerene protiv bilo kojeg naroda - smatra Alibašić.“
On je u nastavku govora naglasio i važnost kulture sjećanja i ekonomskog razvoja Srebrenice.
„Istakao je da se današnja kultura sjećanja u praksi pretežno svodi na komemoracije i vjerske obrede, dok pokretanje privrednih i društvenih aktivnosti tokom godine može poslati snažnu poruku da se život u Srebrenici nastavlja“, naveo je.
Na kraju izlaganja Alibašić je zaključio da je istina ključni temelj suočavanja s prošlošću.
„Alibašić je zaključio da istina ostaje jedino legitimno oružje u borbi protiv raširenog negiranja zločina, dok trajno pamćenje i suočavanje s činjenicama predstavlja civilizacijsku obavezu svih nas.“
