Kurt Bassuener jedan je od četvero eksperata za Zapadni Balkan ugledne organizacije Democratization Policy Council (DPC), koji su sastavili izvještaj o potlitici međunarodne zajednice na Zapadnom Balkanu. Sa Valery Perry, Tobyem Vogelom i Bodom Weberom, Bassuener potpisuje autorstvo dokumenta koji upozorava na lošu politiku međunarodne zajednice. Oni smatraju da SAD i EU na Zapadnom Balkanu provode cinične, licemjerne, transakcijske politike, bez poštivanja demokratskih vrijednosti, koje su i kontraproduktivne ako im je cilj sveobuhvatna sigurnost u Evropi.
U razgovoru za etto.ba Bassuener obrazlaže zašto SAD i EU ne mogu zaštiti demokratiju na Zapadnom Balkanu, govori o ustupcima koje prave Kurti i Vučić, predviđa naredne poteze Christiana Schmidta te mogućnosti razvoja aktuelne situacije u Crnoj Gori.
Eksperti upozoravaju - SAD i EU na Balkanu provode ciničnu i licemjernu politiku: Autokrate podržavaju, a tjeraju prave saveznike da odlaze!
Zbog čega smatrate da SAD i Evropska unija ne mogu zaštititi demokratiju na Zapadnom Balkanu?
Oni mogu voditi politiku koja je u skladu sa našim proklamovanim demokratskim vrijednostima i principima. Ali se čini kako je očigledna računica, u pogledu regiona, zasnovana na ciničnoj determinaciji da su ljudi i politika na Balkanu inherentno, nepromjenjivo plemenski – i stoga je najbolje što se može učiniti to da se njima upravlja. Dodajte toj sveobuhvatnoj brizi: a) pacifikaciju regiona, tako da ne apsorbuje veći opseg politike, b) da rukovodstvo zemalja može biti uključeno u sporazume sa Zapadom – Srbija je centar ove dvodimenzionalne interpretacije geopolitika, i c) da region može biti bedem protiv migracija sa juga i istoka. Ovo posljednje je posebno prioritet EU.
Naravno, profitabilni politički akteri u cijelom regionu – a oni su norma – to mogu vidjeti i igraju tu igru stvarno dobro. Niko nije bolje pozicioniran od Aleksandra Vučića – njegov poslovni model je geopolitička arbitraža. Ali i drugi igraju tu igru. Bakir Izetbegović pokušava, Dragan Čović odavno igra, Zagreb također ima svoje interese u BiH – to je njihovo jedino vanjskopolitičko pitanje. Dakle, dok Zapad vjeruje da upravlja ovim igračima (a to vrijedi i za Crnu Goru, itd.), njime upravljaju oni – za njihove ciljeve.
Mislite li da je Aleksandar Vučić sprema priznati Kosovo i koje ustupke će morati napraviti Aljbin Kurti?
Ne vidim da Vučić pravi ustupke, uglavnom zato što nije bio primoran na taj izbor. Moje mišljenje, kao i mojih kolega iz DPC-a, jeste da je tražiti od Srbije bilo šta manje od potpunog priznavanja nezavisnosti Kosova gubljenje vremena. To je bila polazna tačka za otvaranje dijaloga. A sada uopšte nije na stolu.
Jasno je da je premijer Aljbin Kurti bio pod ogromnim pritiskom. Ali, kako mi je u razgovoru prije četiri sedmice rekao jedan građanin Srbije – on ljuti Zapad jer ima principe i drži se svoje ideologije. Čini se da želimo lidere s kojima možemo obavljati transakcije, a ne one koji su odani vrijednostima za koje i mi tvrdimo da ih se pridržavamo. S obzirom na to kako su se stvari razvijale nakon Ohrida, ne mislim da će biti lako pritisnuti Kurtija, pošto je Vučić strana koja tvrdi da neće poštovati obaveze koje je tamo navodno preuzeo. Zapad je više slatkorječiv i hvali ga zbog navodne hrabrosti. Čime se samo povećava njegova moć. To je tužan spektakl.
Šta predviđate kao naredne poteze Chrisitana Schmidta u Bosni I Hercegovini?
Nemam direktan uvid. Ali me ne bi iznenadilo da dođe još jedono nametanje prilagođavanja pravila za formiranje vlade. To ne bi samo izgledalo strašno, nego bi zaista bio loš potez. Pravila su promijenjena kako bi se postigao određeni ishod.
Ali problem u BiH je daleko dublji od konfiguracije nove Vlade FBiH. Problem je sistemski, na nivou države – i vrti se oko neodgovornosti političke moći. Iskreno, nemoguće je sagledati politički krajolik i polagati puno nade u dugotrajnost napredak u onome što ljudi u BiH najčešće kažu da žele – dostojanstvo, bolji životni standard, posao... Jer politička klasa, kao klasa, ne mora da brine. Dakle, sve ove borbe vode se oko tržišnog udjela, a ne promjene sistema koji će biti bolji za stanovništvo, što se svodi na poslovni model.
Nekad davno, 2006. godine, Zapad je pokušavao da pogura napredak. Sada se čini da smo odustali od napretka u korist neke vrste osnovne kontrole štete. I to se izjalovilo.
Mislite li da će Zapad svoje najjače saveznike na Zapadnom Balkanu ostaviti na cjedilu?
Imamo formalne saveznike (Albanija, Hrvatska, Crna Gora, Sjeverna Makedonija) na nivou vlasti, bar što se tiče NATO-a. A na društvenom nivou, u smislu vrijednosti, postoje, u različitom stepenu, u svemu tome veze sa zemljama, čak i Srbijijm (iako mnogo manje nego recimo sa Albanijom, Kosovom, Crnom Gorom ili vama u BiH). Jedini trajni savezi koje zapadne demokratije ovdje mogu imati jesu oni sa dubokom popularnošću buke. Mislim da smo napustili čak i pokušaje da razvijemo odnos društvo - društvo, u zamjenu za prosto sklapanje ugovora. Tako da možemo izgubiti NATO saveznika u Crnoj Gori, ako tamo poraste uticaj Srbije (i Rusije) nakon 2. aprila i parlamentarnih izbora 11. Juna, jer se ponašamo samozadovoljno I neozbiljni smo dugo vremena. BiH je zapela jer smo samo pokušali preurediti odnose moći među partijskim gospodarima/plemenskim vođama – nazovite to menadžemntom permutacije oligarhije. I to ne funkcioniše. I dalje gajim jaku nadu za ovu zemlju i region u cjelini, vidim potencijal u javnosti. Ali distanca između onoga što govorimo i naše politike nikada nije bila tako velika kao sada.
