Prosječna cijena prodatih novih stanova po kvadratnom metru u četvrtom tromjesečju 2025. godine iznosi 3.126 KM, objavila je Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. U poređenju s prosječnom cijenom iz 2024. godine, kvadrat je skuplji za 6,6 posto, dok je u odnosu na četvrto tromjesečje prošle godine rast iznosio 2,0 posto.
Na papiru – procenti. U stvarnosti – još jedan šamar svima koji sanjaju vlastiti stan.
Ako uzmemo da je za prosječan stan od 60 kvadrata potrebno izdvojiti gotovo 188.000 KM, jasno je da je pitanje iz naslova više vapaj nego realna opcija. Uz prosječne plate koje teško prate inflaciju, kupovina stana postaje dugoročna dužnička obaveza, a ne životni iskorak.
Manje stanova, veći pritisak
Broj prodatih novih stanova u četvrtom tromjesečju 2025. u odnosu na isti period 2024. manji je za 12,9 posto. Istovremeno, u poređenju s prosječnim brojem prodatih stanova tokom 2024. godine, zabilježen je rast od 34,7 posto. Površina prodatih stanova manja je za 8,6 posto u odnosu na četvrti kvartal 2024., ali veća za 37,3 posto u odnosu na prosjek 2024. godine.
Drugim riječima – tržište oscilira, ali cijene ne padaju. Potražnja očigledno i dalje postoji, uprkos padu kupovne moći. Ko kupuje? Građani na kredit od 25 ili 30 godina? Dijaspora? Investitori koji nekretnine tretiraju kao sigurnu štednju?
Nedovršeni stanovi rastu – završeni padaju
U 2025. godini završeno je 3.016 stanova, što je pad od 11,8 posto u odnosu na 2024. S druge strane, broj nezavršenih stanova na kraju četvrtog tromjesečja 2025. iznosi 6.926 i veći je za 26,4 posto u odnosu na isti period prethodne godine.
To znači da gradilišta niču, ali završetak kasni. Razlozi mogu biti višestruki – rast cijena materijala, radne snage, finansijska neizvjesnost investitora ili jednostavno kalkulacija da je isplativije čekati još višu cijenu kvadrata.
Građevina ne posustaje
Ukupni indeks proizvođačkih cijena u građevinarstvu (niskogradnja) u 2025. u odnosu na 2024. porastao je za 4,9 posto.
Prema vrsti radova, zabilježen je rast cijena za:
magistralne ceste – 3,6 posto
autoputeve – 4,7 posto
mostove – 4,5 posto
tunele – 5,1 posto
Građevinski sektor, dakle, i dalje je u uzlaznoj putanji kada su cijene u pitanju. A svaki rast ulaznih troškova, po pravilu, završava – u cijeni kvadrata.
Kredit kao jedini izlaz?
Za mlade porodice, odgovor na pitanje “kako do krova nad glavom” sve češće glasi: dug. Dug prema banci, dug prema budućnosti. Rate kredita postaju veće od kirije, ali i dalje ostaju jedina opcija za one koji ne žele doživotno podstanarstvo.
Istovremeno, država nema ozbiljnu, sistemsku stambenu politiku. Subvencije su sporadične, lokalne i često nedovoljne. Socijalna stanogradnja gotovo da ne postoji u mjeri koja bi mogla amortizirati tržišni udar.
Kvadrat kao luksuz
U zemlji u kojoj je prosječna plata daleko ispod evropskog prosjeka, kvadrat od 3.126 KM nije samo broj – to je poruka da je vlasništvo nad stanom postalo privilegija, a ne standard.
I dok statistika sabira procente, hiljade mladih ljudi sabira mjesece, godine i decenije otplate. Pitanje s početka ostaje otvoreno: kako do krova nad glavom?
Za mnoge – sve teže. Za neke – nikako.
