Federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić oglasio se povodom sve izraženijih problema u poslovanju Elektroprivrede Bosne i Hercegovine, poručivši da se uzroci današnje situacije ne mogu posmatrati izolovano, već kao posljedica modela poslovanja koji traje gotovo tri decenije.
U objavi je detaljno pojasnio odnos između Elektroprivrede BiH i rudnika koji posluju u okviru koncerna, ističući da je upravo taj sistem doveo do finansijskih i proizvodnih poteškoća koje danas opterećuju cijeli energetski sektor Federacije BiH.
“Elektroprivreda BiH jeste u velikim problemima, ali ti problemi traju godinama. Onima koji poznaju sistem ovo je sasvim razumljivo. Elektroprivreda BiH je u koncernu sa sedam rudnika: Breza, Bila, Kakanj, Đurđevik, Kreka, Zenica i Gračanica. To znači da je poslovanje ovih rudnika direktno povezano sa poslovanjem Elektroprivrede BiH i da jedni od drugih neposredno zavise. U Koncernu nije Rudnik Banovići, dok su termoelektrane Kakanj i Tuzla u sastavu Elektroprivrede BiH. Elektroprivreda plaća ugalj koji proizvedu rudnici, a taj ugalj odlazi u termoelektrane Kakanj i Tuzla”, napisao je Lakić.
Prema njegovim riječima, rudnici unaprijed ispostavljaju fakture za planirane količine uglja, koje Elektroprivreda u cijelosti plaća, a tim novcem se finansiraju plate i tekući troškovi.
“Od tih sredstava rudnici isplaćuju plate zaposlenicima i obaveze prema dobavljačima. Nažalost, malo koji rudnik, uz isplatu plata, može izmiriti i doprinose za penzijsko, zdravstveno osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti. Ovakva praksa traje gotovo 30 godina. Loša praksa naravno, zbog koje je dug svih rudnika samo po osnovu doprinosa narastao na više od milijardu KM”, napisao je Lakić.
Problem, kako navodi, nastaje kada rudnici ne isporuče količine uglja koje su prethodno fakturisali i naplatili, zbog čega termoelektrane ostaju bez dovoljne količine energenta.
“Pojednostavljeno rečeno, Elektroprivreda plaća punu planiranu količinu uglja, ali tu količinu veoma često ne dobije. To nam dalje znači da termoelektrane ne dobijaju planirane količine uglja i da nemaju dovoljno goriva za potrebnu proizvodnju električne energije. S obzirom na to da je Elektroprivreda BiH određena kao javni snabdjevač, ona mora osigurati električnu energiju potrošačima, odnosno našim građanima i privredi. Ako termoelektrane ne proizvedu dovoljno električne energije, Elektroprivreda je onda mora kupiti na tržištu. Cijene pri takvim kupovinama su veće od proizvodnih cijena energije u Elektroprivredi BiH. Tako Elektroprivreda BiH, s jedne strane, plaća puni iznos za ugalj koji ne dobije u cijelosti, a s druge strane dodatno plaća kupovinu električne energije koju mora isporučiti građanima i privredi”, objasnio je Lakić.
Ministar smatra da je zbog takvog modela poslovanja bilo jasno da će se prije ili kasnije pojaviti ozbiljni problemi, ali ističe da su u međuvremenu pokrenute investicije koje bi trebale povećati proizvodnju uglja i doprinijeti stabilizaciji sistema.
“Elektroprivreda BiH je kroz dokapitalizaciju samo ove godine u Rudnik Kakanj i Kreku investirala oko 20 miliona KM za nabavku opreme. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine je ove godine Rudniku Banovići osigurala 15 miliona KM za nabavku opreme kojom će se povećati proizvodnja uglja. Dakle, nakon godina zanemarivanja, u naše rudnike konačno se ponovo ulaže ozbiljan novac – ne da bi se održavalo postojeće stanje, nego da bi se povećala proizvodnja i stabilizovao cijeli energetski sistem Federacije BiH. Spremno je i dodatnih 160 miliona KM kroz projekat pravedne tranzicije sa Svjetskom bankom. Projektom su obuhvaćeni rudnici Kreka i Banovići, te zatvaranje Rudnika Zenica, prenamjena rudničkih područja u obnovljive izvore energije i penzionisanje rudara”, napisao je Lakić.
Na kraju je naveo da bi samo Rudnik Kreka, zahvaljujući novoj mehanizaciji i opremi, mogao povećati proizvodnju za oko 200.000 tona uglja, što bi predstavljalo značajan doprinos sigurnijem snabdijevanju termoelektrana i stabilnijem funkcionisanju energetskog sistema Federacije BiH.
