Sjećate se onog čudaka iz razreda, voljeo je pisati čudne pjesme. Ili onog drugog što je uvjek prvi dizao ruke na časovima filozofije ulazeći u duboke rasprave sa profesorom, koje vama nikako nisu bile jasne. Nadamo se da ste bili dobri prema njima, jer , velike su šanse da će baš jedan od njih jednog dana postati ozloglašeni dikator neke zemlje, kompanije, ili u najmanju ruku svog domaćinstva.
Diktatori iz nama poznate historije bili su poznati po svom nasilnom i često psihotičnom ponašanju, a mnogi od njih su imali i umjetničku crtu, odnosno ljubav prema pisanoj riječi. Njihova djela, iako smatrana svetim u životu autora, nestala su gotovo odmah pošto su njihovi režimi pali. Uprkos tome, neka od tih djela su ostavila (nažalost) neizbrisiv trag u historiji i književnosti.
Jedan od najozloglašenijih diktatora koje je zabilježila savremena historija svakako je bio Adolf Hitler. Njegovo najpoznatije djelo, Mein Kampf, napisao je dok je bio zatvoren nakon neuspjelog puča. Ovo djelo je izrazito nacionalističko i antisemitsko te je poslužilo kao osnova za nacističku ideologiju. Iako nije bio poznat po svojoj skromnosti, Hitler je znao da nije bio dobar pisac. A na njegovu veliku žalost ni dobar slikar.
90 godina nakon Hitlera, Njemačka ponovo promovira san o sintetičkom gorivu
S druge strane, Josif Staljin je bio prilično uspješan pisac dok je još bio mladić koji je pohađao bogosloviju u Tbilisiju. Objavljivao je stihove u cjenjenom književnom časopisu"Iberija". Jedna od njegovih pjesama je toliko impresionirala čitatelje da je ušla u udžbenike mnogo prije nego što je njen autor postao vrhovni vođa Sovjetskog Saveza. Međutim, Staljin je bio poznat i po svojim govorima i esejima koji su bili izrazito propagandistički i totalitarni.
Vladimir Putin, sadašnji predsjednik Rusije, također je pisac, ako se tako može nazvati neko ko piše priručnik za džudo praktikante. Njegov priručnik iz džudoa"Judo: History, Theory, Practice", nije politička propaganda kao kod Hitlera ili Staljina, ali svakako otkriva nešto o Putinovom karakteru i interesima, naročito onim šovinističkim. Knjiga se fokusira na njegova iskustva u džudou, ali isto tako ukazuje na njegovu želju za disciplinom, kontrolom i vlasti.
Na kraju, ne možemo zanemariti djela Lenjina, čiji su spisi pomogli da on izraste iz manijakalnog šefa nebitne političke sekte u vođu najveće zemlje na svijetu. Njegova najpoznatija knjiga "Imperializam kao najviši stadij kapitalizma" postavila je temelje za komunističku ideologiju i utjecala na mnoge druge vođe i pokrete u svijetu.
Danas, mnoga od književnih dela koje su napisali Hitler, Staljin i drugi ozloglašeni diktatori uglavnom su zaboravljena, izbrisana iz historijskih književnih kanona i društvene svjesti. Ipak, ona su još uvek značajna za razumevanje ideologija koje su stajale iza ovih režima, kao i za ukazivanje na opasnosti koje mogu nastati kada se moćni ljudi upuste u pisanje knjiga.
