U Kantonalnom sudu u Sarajevu nastavljeno je suđenje Goranu i Leđibi Ravlić, optuženima za brutalno mučenje i ubistvo Nermine Krajina, koje je, prema nalazima vještaka, poprimilo monstruozne razmjere fizičke i psihičke torture. Saslušanje sudskog vještaka medicinske struke Emira Alića šokiralo je prisutne u sudnici – ono što je ispričao o stanju tijela žrtve graniči sa hororom. Na tijelu mlade žene pronađeni su deseci tragova brutalnog nasilja: brojni krvni podlivi, modrice, rane, oguljotine, polomljene kosti, razderotine u predjelu genitalija i dokazi o izgladnjivanju. Prema riječima vještaka, tijelo je bilo izloženo "veoma intenzivnom, opsežnom i kontinuiranom mehaničkom nasilju".
„Uočeni su višestruki prijelomi – lijeve ramene kosti, nosne kosti, grudne kosti, iščašenja oba lakatna zgloba, serijski prijelomi rebara… Sve ukazuje na brutalno premlaćivanje“, rekao je Alić.
Konačan uzrok smrti bio je, prema njegovom nalazu, srčani zastoj izazvan probijanjem srca polomljenim dijelovima grudne kosti. „Srčani mišić nije mogao da funkcioniše zbog izljeva krvi i rascjepa desne komore srca“, naveo je.
Vještak je također istakao moguće ugušenje, jer su nađeni tragovi koji sugerišu da su žrtvi usta i nos bili prekriveni materijalom koji onemogućava disanje. Pronađeni su i dokazi da je Nermina bila žrtva brutalnog seksualnog nasilja.
Jedan od najmučnijih trenutaka tokom svjedočenja bila je tvrdnja o nasilnom izgladnjivanju: „Digestivni trakt bio je potpuno prazan. Nije unosila hranu danima, što ukazuje na svjesno uskraćivanje hrane i vode.“
Na prijedlog tužiteljice, javnost je isključena iz ostatka ročišta zbog prikazivanja uznemirujućih fotodokaza tijela preminule.
Podsjetimo, Nermina Krajina je pronađena mrtva 28. juna 2024. godine u stanu porodice Ravlić u sarajevskom naselju Pofalići. Prema optužnici, bila je mjesecima žrtva nezamislive torture – izgladnjivanja, šišanja, čupanja kose, vezivanja, premlaćivanja i višestrukog silovanja. Na njenom tijelu utvrđeno je preko 100 različitih povreda, uključujući ugrize, opekotine i unutrašnje povrede.
Ovo suđenje moglo bi postati jedno od najupečatljivijih u novijoj historiji bh. pravosuđa – i ne samo zbog težine zločina, već i zbog pitanja: kako se takva tortura mogla događati u srcu glavnog grada, a da niko nije čuo, vidio ni reagovao?
