Uprkos sankcijama EU, državna agencija za atomsku energiju Rosatom nastavlja širiti svoje prisustvo u Evropi.
To uključuje kontinuiranu saradnju na snabdijevanju nuklearnim gorivom za nuklearne elektrane u nekim evropskim zemljama, kao i izgradnju ili planove za izgradnju novih nuklearnih elektrana pod okriljem Rosatoma. To svake godine donosi milijarde eura ruskom državnom budžetu, iz kojih se finansira rat Ruske Federacije protiv Ukrajine i hibridni rat Moskve protiv Evropske unije.
Mađarska i Srbija, koje ne izbjegavaju kontakte s Rusijom, već su se pridružile saradnji s "Rosatomom". Iako postoje očigledni primjeri nepoštivanja međunarodnih standarda u nuklearnoj energetici od strane "Rosatoma", svijet je svakim danom sve bliže nuklearnoj katastrofi zbog okupacije nuklearne elektrane Zaporiška, najveće nuklearne elektrane u Evropi.
Sve se ovo dešava pod nadzorom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) i njenog šefa Rafaela Grossija, koji je prilično rado viđen gost u Rusiji. Budimpešta je već prešla u fazu realizacije zajedničkog projekta sa Rosatomom. Početkom februara 2026. godine u Mađarskoj je održana ceremonija zvaničnog izlivanja betona za peti energetski blok nuklearne elektrane Paks 2. Na događaju je prisustvovao i šef IAEA Rafael Grossi.
Nuklearna elektrana u Bjelorusiji u problemima
Izgradnja novog energetskog bloka u nuklearnoj elektrani Paks 2 započela je uprkos internim izvještajima stručnjaka Rosatoma. Sami ruski stručnjaci tvrde da u temeljnoj jami mogu postojati pukotine i problemi sa tlom, što ugrožava stabilnost objekta i njegovu sigurnost.
Uprkos tome, radovi nisu zaustavljeni kako bi se stabilizovalo tlo i uklonili opasni faktori koji ne odgovaraju standardima izgradnje nuklearnih elektrana i predstavljaju presedan u kršenju inženjerskih normi. Rusi su započeli izgradnju zajedno s mađarskim vlastima, svjesni da je peti blok "Paks 2" rizičan i potencijalno opasan za Mađarsku i susjedne zemlje.
Rosatom već dugo provodi ovu politiku. Može se reći da je stvaranje serije "mini-Černobila" postalo svojevrsna norma za ovu rusku kompaniju. Primjer je Bjeloruska nuklearna elektrana (AES-2006), koju je izgradio Atomstrojeksport, podružnica Rosatoma.
Tokom 2024. i 2025. godine, bjeloruska nuklearna elektrana je imala nekoliko tehničkih problema koji nisu prijavljeni Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju. Aktivisti za zaštitu okoliša u Bjelorusiji i Litvaniji protivili su se izgradnji elektrane, ističući visok nivo zagađenja okoliša i prirode nakon nesreće u Černobilu 1986. godine.
Navodi se da, zbog pogrešno procijenjenih parametara tla i podzemnih voda, bjeloruska nuklearna elektrana ima ozbiljne probleme s temeljima i konstrukcijom. Zbog toga je to nestabilan i deformiran objekt koji bi mogao dostići kritično stanje za 10 do 20 godina.
Stoga je nuklearna elektrana u Bjelorusiji već značajan problem koji Minsk zataškava, a Rosatom ne obraća pažnju na njega. Nastavak rada elektrane i postojeći problemi s njenim strukturama mogli bi dovesti do gubitka integriteta nuklearnog reaktora, što bi u svakom trenutku moglo izazvati nuklearnu katastrofu.
"Paks 2" bi mogao biti korak ka velikoj katastrofi
Bjelorusija je postala svojevrsna laboratorija za Rosatom i Kremlj i centar nuklearnog pritiska na baltičke zemlje, Poljsku i Ukrajinu. Zaključivanje sporazuma sa Mađarskom 2014. godine o izgradnji novih nuklearnih blokova elektrane "Paks 2" predstavljalo je nastavak širenja "Rosatoma" u Evropi i stvaranje novih oblika zavisnosti države članice Evropske unije od Rusije. Istovremeno, Budimpešta ignoriše negativno iskustvo "Rosatoma" u vezi sa nekvalitetnom izgradnjom nuklearnih elektrana, kršenjem građevinskih i inženjerskih standarda, te jačanjem nuklearne ucjene od strane Moskve.
Ukidanje američkih sankcija na izgradnju petog energetskog bloka, "Paks 2", u novembru 2025. godine dalo je Viktoru Orbanu odriješene ruke. Radovi su započeli i planirano je da budu završeni za nekoliko godina, kako bi se energetski blok mogao priključiti na mađarsku elektroenergetsku mrežu 2030-ih godina. Vrlo je vjerovatno da bi ovaj objekat mogao doživjeti sudbinu sličnu bjeloruskoj nuklearnoj elektrani, s obzirom na probleme s temeljnom jamom. Mađarske vlasti pokušavaju prikriti postojeće nedostatke, što je lako učiniti uz pomoć Orbánovog moćnog medijskog carstva.
Mađarski građani ne shvataju da bi se u slučaju katastrofe u "Paksu 2" ne samo oni, već i susjedne evropske zemlje našle u zoni radioaktivne kontaminacije. Kontaminacija bi ugrozila zrak, površinske i podzemne vode, tlo i okoliš u susjednim zemljama Mađarskoj, Poljskoj, Slovačkoj, Češkoj, Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Italiji, Njemačkoj, Austriji i Rumuniji. Zona moguće kontaminacije uključivala bi i Ukrajinu i baltičke zemlje, kao i mediteransku regiju i Alpe.
Mađarska vlada Viktora Orbána, u saradnji s Rosatomom, svojim nepromišljenim potezima lako bi mogla pretvoriti centralnu i jugoistočnu Evropu u zonu tehnogene katastrofe. Konačne posljedice je teško predvidjeti, jer nije poznat obim nedostataka i kršenja standarda koji su se dogodili tokom izgradnje petog energetskog bloka nuklearne elektrane Paks 2, za koju su odgovorni Rosatom i mađarske vlasti. Međutim, može se pretpostaviti da bi u slučaju nesreće milioni ljudi bili prisiljeni napustiti svoje domove, što bi izazvalo duboke ekonomske, političke i društvene krize u mnogim zemljama.
Pomorska trgovina i turizam bili bi paralizirani i naglo bi opali, a logistički promet preko Mediterana bio bi značajno otežan ili čak potpuno prekinut, što bi imalo globalne posljedice po svjetsku trgovinu i ekonomiju. Dugotrajna ekonomska i politička depresija, društvene krize i građanski protesti protiv povećanja poreza i cijena mogli bi postati uobičajeni u mnogim zemljama.
Svaki Evropljanin će platiti za Orbánove kontroverzne odluke
Sanacija posljedica potencijalne nesreće na "Paksu 2" postat će težak teret za poreske obveznike svake evropske zemlje. Iznos štete i mogući troškovi mogli bi dostići trilione eura, koje će Evropljani plaćati dugi niz godina, a sve zbog želje Viktora Orbána da dodatno profitira kroz netransparentne sheme saradnje sa "Rosatomom".
Ako su ciljevi Viktora Orbána kratkoročni, lično bogaćenje, zadržavanje vlasti i želja da se ugodi Kremlju, onda su ciljevi same Rusije, putem "Rosatoma", dugoročni. Ruska Federacija koristi mađarskog premijera i njegove lične ambicije kako bi ojačala i učvrstila politički uticaj u Evropskoj uniji, destabilizovala EU iznutra i spolja, te potkopala kredibilitet zemalja kandidata sa Zapadnog Balkana, kao i Ukrajine i Moldavije, u pogledu budućnosti Evropske unije kao snažne političke i ekonomske organizacije.
Dok zemlje EU i zemlje kandidatkinje razvijaju zelenu energiju, nastoje povećati ulaganja u energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije, Mađarska pod vodstvom sadašnjeg premijera Viktora Orbána dobrovoljno predaje dobrobit svojih građana i njihovu budućnost šezdesetogodišnjoj ovisnosti o ruskom nuklearnom gorivu, servisiranju i kreditima.
Mađarske vlasti, na čelu s Orbanom, pretvaraju zemlju i njene građane u taoce "Rosatoma" i Rusije, čiji su standardi za izgradnju nuklearnih elektrana upitni, netransparentni i opasni, te namjerno vode stvaranju novih potencijalnih žarišta "novih Černobila" u Evropi.
Bez Srbije je to nemoguće.
Beograd je 2025. godine započeo pregovore s Rosatomom o mogućnosti izgradnje nuklearnih energetskih blokova različitih kapaciteta u Srbiji. Predsjednik Aleksandar Vučić i predstavnici srbijanske vlade više su puta govorili o želji Srbije da izgradi vlastitu nuklearnu elektranu radi stabilnosti energetskog sistema u zemlji i u regiji Zapadnog Balkana.
Naravno, Rosatom i rusko rukovodstvo nisu odbili takvu priliku, jer ona stvara još jedan centar ruskog nuklearnog utjecaja u Evropi. Već u februaru 2026. godine, Srbija i Rosatom su nastavili pregovore o izgradnji nuklearne elektrane i drugim nuklearnim projektima. Beograd je također izrazio želju da postane suvlasnik petog energetskog bloka mađarske elektrane Paks 2.
Ruski predsjednik Vladimir Putin i srpski predsjednik Aleksandar Vučić
Vučić ne traži veliki udio, do 10 posto, a Rusi ne namjeravaju da mu uskrate tu mogućnost. To im daje dodatnu priliku da i Mađarsku, članicu EU, i Srbiju, zemlju kandidata za članstvo u EU, povežu sa opasnim projektom "Paks 2". Time se proširuju korupcijske sheme Rosatoma i Orbana, povećava zavisnost Beograda od Mađarske i Moskve i produbljuje prisustvo Rusije u srpskoj ekonomiji i energetskom sektoru.
Istovremeno, ovo stvara direktnu i vrlo blisku nuklearnu prijetnju Balkanu i Centralnoj Evropi. Šef Međunarodne agencije za atomsku energiju također pozitivno reaguje na takvu saradnju, koja koristi Rosatomu. Pozitivne izjave Rafaela Grossija zapravo pokazuju zatvaranje očiju pred očiglednim i neskrivenim prijetnjama nuklearnoj sigurnosti, kao i pred nuklearnom ucjenom i terorizmom od strane Ruske Federacije i Rosatoma.
Time se, u praksi, legitimizuje nuklearna prijetnja kroz međunarodne institucije. Rosatomu i Moskvi se daje mogućnost da preko Mađarske i Srbije pokušaju da izdejstvuju djelimično ili potpuno ukidanje sankcija bankama preko kojih bi trebalo da se vrše plaćanja za izgradnju nuklearnih elektrana.
Dvostruki standardi
Međunarodna agencija za atomsku energiju, Rafael Grossi i mađarski premijer Viktor Orbán dio su složenog ruskog plana stvaranja trajne nuklearne prijetnje Evropi i svijetu. To se može zaustaviti samo ako se evropska zajednica ujedini i efikasno suprotstavi primjeni dvostrukih standarda od strane Moskve u oblasti nuklearne sigurnosti.
Ovo nije stvar debate, političkog kompromisa, trgovine ili pritiska na države radi zastrašivanja. Nuklearna prijetnja i nuklearni terorizam koji koriste Rusija i Rosatom zaista prijete da pretvore Centralnu i Jugoistočnu Evropu u novo područje potencijalne katastrofe.
