Humanitarna kriza u Pojasu Gaze svakim danom postaje sve teža, a svaka priča koja dolazi iz tog područja nosi težinu neizmjerne patnje i očaja.
Umm Abdallah al-Sharafy, majka dvoipogodišnje djevojčice, otkriva dirljivu i bolnu ispovijest o životu pod opsadom gladi i siromaštva.
„Jutros sam stajala u redu za hranu od šest i trideset ujutro. Ni ja ni moja djevojčica nismo imale šta jesti niti piti,“ kaže Umm dok su joj oči pune suza. „Moja kćerka, premala i slaba, počela se šamarati sama sebi po licu od gladi. Nisam znala kako da joj pomognem, dala sam joj samo gutljaj vode, ali to nije bilo dovoljno. Pokušala sam je smiriti, ali glad je bila jača od svega.“
Šestomjesečna beba preminula zbog gladi: Pojas Gaze proživljava užasnu humanitarnu katastrofu
Umm objašnjava kako je prethodnog dana sa suzama u očima došla kući sa praznim loncem, a njena mala djevojčica nije mogla da shvati zašto nema hrane. „Kada je vidjela da se vraćam praznih ruku, počela je da plače i da udara samu sebe. Bila je preplašena i zbunjena, kao i svi mi ovdje,“ priča ova hrabra majka.
Situacija u Gazi je alarmantna. U izvještaju Ministarstva zdravstva navodi se da je samo u posljednja 24 sata od neuhranjenosti preminulo pet osoba, a ukupan broj smrtnih slučajeva od gladi od početka sukoba popeo se na 127, među kojima je i 85 djece. Nedostatak osnovnih životnih namirnica, posebno hrane i vode, ugrožava živote hiljada ljudi, a naročito najmlađih i najranjivijih.
Umm je opisala kako su komšinice dijelile ono malo hrane što imaju, ali to nije bilo ni približno dovoljno za sve. „Svi želimo samo jedno – da naša djeca imaju šta jesti i da prežive. Glad je postala svakodnevica, a prazni tanjiri postali su naša stvarnost,“ kaže ona.
Ova emotivna ispovijest nije samo lična priča – ona je glas hiljada porodica koje svakodnevno trpe i bore se za osnovne uslove života u jednom od najtežih sukoba našeg vremena. Svaki prazni lonac, svaka suza i svaki šamar djeteta koje ne razumije zašto nema hrane, podsjećaju svijet na hitnost humanitarne pomoći i potrebu za prekidom patnje.
Humanitarne organizacije upozoravaju da je hitna pomoć potrebna sada više nego ikad, jer bez hrane i vode ne mogu preživjeti ni najotporniji. Dok svijet promatra, broj žrtava raste, a nada da će doći do olakšanja u Gazi polako se gubi u sjenama gladi i straha.
Ova ispovijest Umm Abdallah al-Sharafy podsjeća nas koliko su ljudi pogođeni ovom krizom ranjivi i koliko je neophodno da međunarodna zajednica ubrza dostavu pomoći i pronađe trajno rješenje za zaustavljanje patnje u Pojasu Gaze.
