15. FEBRUARA 1936. Mercedes-Benz je predstavio 260 D, prvi masovno proizveden putnički automobil sa dizel motorom.
Ovaj pionirski korak označio je prekretnicu u automobilskoj industriji, uvodeći alternativu benzinskim motorima.
Razvoj dizel motora za putnička vozila započeo je ranih 1930-ih. Nakon neuspješnog pokušaja ugradnje šestocilindričnog dizel motora u šasiju Mannheima zbog prevelikih vibracija, inženjeri su se okrenuli manjem, četverocilindričnom OM 138 motoru zapremine 2545 cm³. Ovaj motor je razvijao snagu od 45 KS pri 3000 o/min i omogućavao je maksimalnu brzinu od 95 km/h.
260 D je bio dostupan u različitim stilovima karoserije, uključujući sedan sa četiri vrata, landaulette i kabriolet. Njegova ekonomičnost je bila zapažena - prosječna potrošnja je bila oko 9 litara na 100 kilometara, što je bilo znatno manje u odnosu na benzinske modele tog vremena.
Prva serija, poznata kao "Nullserie", proizvedena je između 1936. i 1937. godine u ograničenom broju od 170 jedinica, prvenstveno za potrebe taksi službi. Ovi modeli su imali trostepeni mjenjač sa overdriveom, bez sinhronizacije u prvoj brzini.
Druga serija je predstavljena 1937. godine sa poboljšanjima kao što je potpuno sinhronizovani četvorostepeni mjenjač. Proizvodnja je trajala do 1940. godine, sa ukupno proizvedenih 1967 jedinica. Nakon Drugog svjetskog rata, Mercedes-Benz je nastavio da proizvodi dizel automobile, uvodeći model 170 D 1949. godine.
Danas se jedan od preživjelih primjeraka 260 D može vidjeti u Mercedes-Benz muzeju u Stuttgartu, kao podsjetnik na inovaciju koja je oblikovala budućnost automobilizma.
