Glavni skaut nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine i pomoćni trener u stručnom štabu Sergeja Barbareza, Ninoslav Milenković je govorio o putu Zmajeva do Mundijala, ulozi kapitena Edina Džeke, radu stručnog štaba, ali i vlastitom životnom putu koji ga je odveo od Subotice do reprezentacije BiH.
Govoreći o kapitenu reprezentacije, Milenković nije krio oduševljenje.
"Sa Edinom sve počinje i sa njim se sve završava. Njegova karijera govori sama za sebe, ali ono što posebno želim istaći jeste kakav je čovjek. U 40. godini prvi dolazi na trening i sastanke, daje maksimum u svakom trenutku i predstavlja uzor mlađim igračima", rekao je Milenković za Sportal.rs.
Dodao je kako su mnogi mladi reprezentativci nekada sanjali samo fotografiju ili autogram Edina Džeke, a danas imaju priliku dijeliti svlačionicu s njim i zajedno predstavljati Bosnu i Hercegovinu na najvećoj nogometnoj smotri.
Jedan od ključnih zadataka stručnog štaba bio je pronalazak i uključivanje mladih igrača iz dijaspore.
"Detektovali smo veliki broj talentovanih nogometaša rođenih u inostranstvu ili onih koji su veoma rano napustili Bosnu i Hercegovinu. Pratili smo njihov razvoj, razgovarali s njima i njihovim porodicama, a kada smo procijenili da su spremni, dobili su poziv u reprezentaciju", istakao je Milenković.
Prema njegovim riječima, upravo ta generacija trebala bi činiti okosnicu reprezentacije u narednih desetak godina.
Milenković smatra da je stručni štab Bosne i Hercegovine jedinstven u svijetu reprezentativnog nogometa.
"Nas sedam smo bivši reprezentativci koji smo prije dvadesetak godina zajedno igrali za Bosnu i Hercegovinu. Danas zajedno radimo u stručnom štabu i to je posebna vrijednost ovog projekta", naglasio je.
Otkrio je da ga je poziv Sergeja Barbareza zatekao tokom službenog puta u Italiji, ali da nije imao dilemu.
"Rekao sam mu odmah: Šta god odlučiš, s tobom sam do kraja".
Milenković je ispričao i zanimljivu životnu priču o tome kako je postao reprezentativac Bosne i Hercegovine.
Nakon odlaska u Leotar 2002. godine, osvojio je naslov prvaka u prvoj sezoni zajedničke Premijer lige BiH, a ubrzo je stigao i poziv iz reprezentacije.
"Sve se nekako izdešavalo proljeće 2002. godine, kada sam na poziv Mileta Jovina, koji je tada postao trener u Fudbalskom klubu Leotar iz Trebinja, otišao u Trebinje. To sam sto puta onaj ispričao i ponovio, da je to bila onako najbolja odluka koju sam donio u životu. Jer je bio jedan onako dosta, dosta turbulentan period iza mene, kada sam čak i razmišljao da ostavim fudbal jer sam se totalno razočarao u taj neki sistem, sistem međuljudskih odnosa. Jednostavno, to što je vladalo, ne znam, u Srbiji. Bio sam u Hajduku iz Kule, i sve to što sam proživljavao, jednostavno mi je onako, da kažem, dosta, dosta zgadilo sav taj sport. Međutim, onda je došla ta neka ponuda, ja sam ovaj to prihvatio i onda kreće sva ta neka bolja priča, bolja pozitivna strana svega toga. Onda sam otišao u Leotar i tamo se jednostavno, hajde da kažem, ponovo fudbalski rodio. Ekipa sastavljena od 10-12 novih igrača koji se nikad nismo sreli, i osvojili smo titulu, jer tad se prvi put igrala Premijer liga Bosne i Hercegovine (2002/2003). Osvojili smo titulu, čak igrali smo i finale Kupa i jednostavno kroz sve te neke događaje, utakmice, nakon te godine sasvim slučajno je došao poziv od čelnika Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine. Tada su tražili rešenje na toj poziciji centralnog odbrambenog. Ja kažem: 'Dajte ljudi, ali ja nemam nikakve onaj povezanosti, familijarno, sa Bosnom.' Kaže: 'Sve se to može u principu onaj riješiti.' I to je u stvari tako i išlo. Ja sam u principu, hajde da kažem, prvi Srbijanac koji je dobio državljanstvo Bosne i Hercegovine preko Vijeća ministara radi tih nekih sportskih dostignuća, zasluga, nazovi kako god", rekao je Milenković i dodao:
"I odluka je bila vrlo, vrlo laka uz podršku moje porodice. Jednostavno, ljudi pitaju 'kako, šta', jer ja moram da kažem, ja sam i 1996. godine igrao jednu utakmicu za U18 reprezentaciju, mislim da je tad bila Srbija i Crna Gora, više se ni ne sjećam. Međutim, kada osjetiš i kad doživiš za godinu dana jedno nevjerovatno poštovanje i respekt za sve ono što si napravio. Znači, za godinu dana sam osjetio više poštovanja nego za 23 godine u gradu, u državi u kojoj sam rođen. I meni je odluka bila vrlo, vrlo laka, samim tim što sam imao podršku svoje porodice, i dobio sam onda državljanstvo. I 2004. godine, krajem januara ili početkom februara, protiv, eto sticajem okolnosti, Makedonije, sa kojom smo igrali prijateljsku utakmicu 29. maja, debitovao u Skoplju".
Govoreći o putu ka Svjetskom prvenstvu, Milenković smatra da je težak poraz od Njemačke rezultatom 7:0 bio važna prekretnica.
"Mnogi su tada tražili smjene i kritikovali nas, ali upravo nas je taj poraz natjerao da sjednemo, analiziramo sve i krenemo ispočetka. To je možda bilo najbolje što nam se moglo dogoditi", rekao je.
Naglasio je da je reprezentacija iz utakmice u utakmicu rasla, kako taktički tako i mentalno, što je na kraju rezultiralo historijskim uspjehom.
Posebno je ponosan na činjenicu da je reprezentacija ponovo okupila navijače.
"Vratili smo kult reprezentacije. Ponovo se traži karta više, stadioni su puni, a ljudi sa velikom emocijom prate reprezentaciju Bosne i Hercegovine. To je možda i najveća pobjeda ovog tima", poručio je Milenković.
Za kraj je istakao kako Zmajevi na Svjetsko prvenstvo ne odlaze samo da bi učestvovali.
"Ne želimo biti samo prolaznici na Mundijalu. Kada smo već tamo, želimo ostaviti trag i pokušati napraviti iskorak. Vjerujemo u sebe i jedva čekamo početak takmičenja", zaključio je pomoćni trener reprezentacije Bosne i Hercegovine.
