Eksplozija online kupovine u Bosni i Hercegovini otvorila je novo poglavlje u ekonomiji – ali i ozbiljna pitanja o pravednosti, sigurnosti i ulozi države. Dok građani sve češće naručuju robu putem globalnih platformi, domaće tržište suočava se s tihim, ali dubokim poremećajem.
Prema dostupnim podacima, više od dva miliona pošiljki male vrijednosti godišnje ulazi u BiH bez carinskog evidentiranja i bez ikakvih fiskalnih obaveza. Iako se na prvi pogled radi o pogodnosti za građane, u pozadini se razvija paralelni sistem trgovine koji izmiče zakonima i institucijama.
Ključ problema leži u zastarjelom regulatornom okviru. Propisi koji su na snazi nisu prilagođeni savremenim modelima e-trgovine, gdje platforme ne prodaju robu direktno, već povezuju kupce i prodavače širom svijeta. Time izbjegavaju status klasičnih trgovaca i odgovornosti koje taj status nosi.
Rezultat je tržišna neravnoteža. Dok domaći privrednici posluju pod strogim pravilima – plaćaju poreze, izdaju fiskalne račune i snose troškove poslovanja – strani online sistemi funkcionišu bez tih opterećenja. Takva asimetrija dugoročno potiskuje lokalnu ekonomiju i obeshrabruje razvoj domaće trgovine.
No, finansijski aspekt je samo dio problema. Pitanje zaštite potrošača ostaje gotovo potpuno neregulisano. Kupci koji naručuju robu sa stranih platformi u slučaju prevare, kašnjenja ili neispravnog proizvoda nemaju kome da se obrate unutar BiH. Bez pravnog subjekta u zemlji, izostaje i mogućnost institucionalne zaštite.
Sve češći slučajevi zloupotrebe podataka dodatno pojačavaju zabrinutost. Phishing poruke, lažne obavijesti o isporuci i zahtjevi za dostavljanje bankovnih podataka postali su realna prijetnja, posebno za korisnike koji nemaju iskustva s digitalnom sigurnošću.
Istovremeno, država gubi značajan dio potencijalnih prihoda. Milioni transakcija ostaju izvan poreskog sistema, što direktno utiče na budžet i javne finansije. U vrijeme kada se traže novi izvori prihoda, ovakav „slijepi prostor“ predstavlja luksuz koji si ekonomija ne može priuštiti.
Dodatnu dimenziju daje i međunarodni kontekst. Niske cijene dostave, koje često subvencioniraju strane države, čine ove platforme gotovo nepobjedivim na tržištu. Time se lokalni trgovci ne takmiče samo s drugim firmama, već i s globalnim logističkim i političkim sistemima.
Rješenje se već mjesecima nazire, ali ne i realizuje. Novi zakon o e-trgovini, koji bi trebao uvesti red u ovu oblast, i dalje čeka na usvajanje. Njegovo odgađanje produbljuje pravnu prazninu i šalje poruku da država kasni za realnošću digitalne ekonomije.
U međuvremenu, BiH ostaje tržište otvoreno za sve – ali bez jasnih pravila igre. A u takvom okruženju, najviše gube oni koji pravila poštuju.
