U zemlji u kojoj se sve može kupiti, uključujući i slobodu, Milorad Dodik, osuđeni predsjednik entiteta Republika Srpska, konačno je priznao ono što mjesecima pokušava negirati, ismijavati i omalovažavati – pravosnažnu presudu Suda Bosne i Hercegovine.
Ali, kao i svaki balkanski autokrata u pokušaju, Dodik priznaje samo onda kad mu to ide u korist. I to ne riječima, već – novcem.
Njegov advokat Goran Bubić jutros je, hladne glave i bez trunke srama, Sudu BiH predao zahtjev da se izrečena jednogodišnja zatvorska kazna – koja se odnosi na kršenje Ustava BiH i ignorisanje odluka visokog predstavnika – zamijeni novčanom. Cifra? 36.500 konvertibilnih maraka. Cijena časti, odgovornosti i zatvorskih vrata u pravnoj državi koja je toliko iznutra korumpirana i kompromitovana da više ni sama ne vjeruje u sebe.
I tako – čovjek osuđen za ozbiljno narušavanje ustavnog poretka zemlje, koji već godinama prijeti secesijom, pljuje po institucijama, negira genocid i otvoreno sabotira državne zakone, neće odslužiti ni dana iza rešetaka. Umjesto toga, uplatiće iznos koji ne predstavlja ni mrvicu njegovog imetka i nastaviti dalje – kao da se ništa nije dogodilo.
Pravda? Ne postoji. Osuda? Samo formalna. Izvršenje kazne? Farsa. Jer u BiH, ako si Milorad Dodik, zatvor je rezervisan za sirotinju, a ti imaš luksuz da izabereš – robija ili bankovni nalog.
Ono što je posebno degutantno jeste činjenica da je ovim zahtjevom Dodik implicitno priznao presudu suda koji danima pokušava diskreditovati. Zar ne tvrdi da Sud BiH ne postoji? Da je neustavan? Da djeluje po nalogu “političkog Sarajeva”? Pa zašto onda upravo tom sudu podnosiš zahtjev, Milorade? Ako ga ne priznaješ – čemu šurovanje? Odgovor je jasan: kad dođe stani-pani, kad nestane retorike i kad se otvore vrata zatvora – Dodik postaje poslušan građanin. Samo tada. Kad treba spasiti vlastitu kožu.
Paradoks pravosudnog sistema BiH nije u tome što postoji mogućnost zamjene kazne zatvora do godinu dana – to je zakonska kategorija. Paradoks je u tome što se ta opcija koristi samo kad su u pitanju privilegovani, moćni, povezani, korumpirani. Ljudi poput Dodika. Pokušajte vi, obični građani, da za prekršaj koji ste počinili platite slobodom. Neće ići. Za vas postoji samo jedna opcija – ćelija.
Da bi poniženje bilo još veće, istog jutra kada je zahtjev podnesen, u Banjoj Luci se održava hitan sastanak vladajuće koalicije u RS-u. Lideri stranaka iz reda SNSD-a, DEMOS-a, US-a, SP-a i ostalih Dodikovih satelita – svi uglas poručuju: "Nećemo dozvoliti gaženje izborne volje naroda!" Koja crna izborna volja? Gdje je ta volja kad Dodik krši zakone države koju priznaje samo kad mu novčanik zatreperi?
Njihovo saopćenje liči na sektaško zaklinjanje, a ne na racionalan politički odgovor. Svi znaju da je mandat Miloradu Dodiku pravno prestao onog trenutka kad ga je Sud BiH osudio. I svi znaju da je oduzimanje mandata od strane Centralne izborne komisije BiH direktna posljedica presude. Ipak, oni glume opsadu, kao da su pod napadom, kao da su izloženi međunarodnoj zavjeri, kao da su branitelji nevinog čovjeka, a ne čuvari režima osuđenog moćnika.
Dodik se, naravno, oglasio i na mreži X. Kao i uvijek, teatralno, populistički i licemjerno: zaklinje se da će "časno obavljati dužnost", braniti interese naroda RS, poštovati ustave i zakone. Zar onaj isti zakon koji je prekršio? Zar onaj ustav koji ne priznaje? Zar onaj Sud BiH čije postojanje osporava, a kojem se jutros poklonio novčanikom?
Licemjerje je dostiglo svoj vrhunac. A država Bosna i Hercegovina – to je sada već jasno – polako tone u fazu u kojoj ni pravosnažne presude ne znače ništa ako imate pare, moć i političku mašineriju iza sebe.
Sud BiH sada ima izbor: da prihvati zahtjev i dozvoli da jedan osuđenik kupi slobodu kao da se radi o festivalskoj ulaznici – ili da odbije zahtjev i pokuša spasiti ono malo dostojanstva što je ostalo od pravnog poretka.
Jer ako Milorad Dodik zaista uplati 36.500 KM i izađe iz ove presude bez dana robije, onda BiH ne mora više glumiti pravnu državu. Neka otvoreno prizna da postoji dvostruki sistem – jedan za političku kastu, drugi za narod. I neka javno objavi cjenovnik: kolika je cijena za ubistvo karaktera, kolika za ustavni udar, a kolika za raspad države.
Milorad Dodik je danas priznao presudu – ali ne zato što poštuje zakon, nego zato što zna da ga može kupiti. A to, gospodo, nije priznanje pravde – to je priznanje njene smrti.
