Vlast u Teheranu je vojno inferioran u odnosu na SAD, ali taktika malih udaraca se isplati. Pogled na iranski arsenal u borbi protiv tankera i mogući američki odgovori...
Hormuški moreuz jasno pokazuje paradoks američke moći: od prvog Zaljevskog rata 1991. godine, Sjedinjene Države nikada nisu okupile tako veliku pomorsku silu u regiji kao danas: dvije borbene grupe nosača aviona, desetine drugih ratnih brodova i hiljade mornara. Pa ipak, uprkos ovoj velikoj koncentraciji pomorskih snaga, SAD nisu u stanju uspostaviti kontrolu nad Hormuškim moreuzom.
Očigledna nesposobnost Washingtona izaziva frustracije na najvišim nivoima. Predsjednik Donald Trump prošle sedmice je zatražio od svog glavnog vojnog savjetnika, generala Dana Cainea, da objasni zašto se moreuz ne može odmah otvoriti. Caine je odgovorio, prema New York Timesu, da bi jedan iranski napad na supertanker bio dovoljan da uplaši osiguravajuće i brodarske kompanije.
Iran ima širok spektar oružja za izvođenje ovih udarnih akcija:
• Pomorske mine: Procjenjuje se da Iran posjeduje 5.000 do 6.000 pomorskih mina. Nekoliko mina je dovoljno da stvori značajnu neizvjesnost. Iako su SAD uništile neka od vozila za postavljanje mina, mine se mogu tajno postaviti i s drugih platformi. Prema izvještajima, Iran je možda već postavio desetak mina u tjesnacu.
• Protubrodske rakete : Iran ima nekoliko vrsta raketa i krstarećih raketa dometa od 120 do preko 1.000 kilometara. Neke od njih lete vrlo blizu površine vode, što ih otežava otkrivanje radarom. Mogu se lansirati sa skrivenih pozicija, kamiona ili brodova.
• Brzi ratni brodovi : Opremljeni minama, mitraljezima ili protivbrodskim raketama, ovi brodovi su vrlo fleksibilni. Mogu napadati u grupama i, zbog svoje male veličine, lako se skrivaju u tunelima ili pećinama duž obale. Prije rata, Iran je imao nekoliko hiljada ovih brodova.
• Bespilotni sistemi : Pomoću dronovima, Iran može napadati brodove iz zraka, kao i na površini ili pod vodom. Podvodni dron "Azhdar" može ostati u vodi do četiri dana prije napada. Spor je zbog svog elektromotora, ali vrlo tih i teško ga je otkriti.
• Male podmornice : Od 2007. godine, Iran je proizveo oko 20 podmornica klase Ghadir, dugih samo 29 metara. One mogu lansirati torpeda, protivbrodske rakete i postavljati mine.
SAD nisu nemoćne protiv ovog arsenala, ali suprotstavljanje je teško, traje i ne garantuje potpuni uspjeh. Neke od opcija su:
• Vojna pratnja : SAD planiraju pratiti tankere ratnim brodovima kako bi odvratile iranske napade. Međutim, ministar energetike Chris Wright priznao je da SAD još nisu spremne. Čak i za američke ratne brodove, ulazak u Perzijski zaljev ostaje opasan. U međuvremenu, indijski tanker je uspješno ispratio indijski brod, u operaciji koja je, izgleda, koordinirana s Teheranom.
• Pregovaranje o slobodnom prolazu : Neke zemlje pokušavaju pregovarati o sigurnom prolazu za svoje brodove. Jedan takav slučaj je pakistanski tanker „Karachi“, koji je prešao moreuz prateći rutu blizu iranske obale, moguće zato što je glavna ruta minirana.
• Uništavanje obalnih položaja : SAD su bombardovale iranske ciljeve duž Perzijskog i Omanskog zaliva, uništivši desetine ratnih brodova, prema njihovim izjavama. Međutim, manji brodovi i dalje predstavljaju prijetnju zbog svog broja i teškoće u otkrivanju.
• Prijetnja kopnene operacije : Neki stručnjaci predlažu kopnenu operaciju kako bi se eliminirala prijetnja. To bi uključivalo okupaciju dijela obale ili iranskog ostrva Kharg. Takav korak nosi velike rizike i u ovoj fazi se ne smatra mogućim.
• Uklanjanje mina : SAD moraju locirati i ukloniti mine koje je postavio Iran, što je dug i složen proces. Iako postoje brodovi specijalizirani za ovu misiju, neki od njih su premješteni iz regije u Pacifik prije rata.
Prema riječima stručnjaka za pomorsku sigurnost Christiana Buegera sa Univerziteta u Kopenhagenu, problem se ne može riješiti samo vojnim sredstvima. On naglašava da je nekoliko projektila dovoljno da rizik ostane visok, tako da rješenje zahtijeva deeskalaciju i diplomatiju.
Pentagon, međutim, smatra da bi vojni pritisak mogao prisiliti Iran da prihvati prekid vatre. Zasad nema znakova takvog razvoja događaja. Teheran je odbacio razgovore i izjavio da neće dozvoliti da nafta prolazi do SAD-a i njihovih saveznika kroz ovaj strateški tjesnac.
