Nelegalno izabrani predsjednik Vlade Republike Srpske, Savo Minić, još jednom pokazuje da mu je vlast manje sredstvo za upravljanje državom, a više alat za samopromociju i politički performans.
Njegovo posljednje “postignuće” – obilježavanje službenih vozila Vlade RS – predstavlja besmisleni gest koji više podsjeća na igru za društvene mreže nego na ozbiljan čin odgovornosti prema građanima.
Minić je na mreži X (nekada Twitter) objavio fotografije obilježenih vozila i pozvao građane da ih fotografišu ako ih primijete na mjestima gdje “ne bi trebalo da budu”. Iako se ovakva retorika može tumačiti kao briga za transparentnost, u stvarnosti ona zvuči kao jeftin trik za stvaranje privida kontrole i nadzora, dok pravi problemi u Vladi RS – od korupcije i zloupotrebe sredstava do neefikasnog upravljanja – ostaju potpuno neadresirani.
Ono što je posebno zabrinjavajuće jeste Minićeva opsesija simbolikom i performansom. Dok građani svakodnevno svjedoče kršenju zakona i nenamjenskom trošenju javnog novca, Minić se odlučuje da “rješava problem” kroz naljepnice na vozilima i pozive na online fotografiranje. Ovaj politički marketing ne vodi ka stvarnoj odgovornosti, već samo gradi njegovu sliku “borca za transparentnost”, dok u pozadini istinski problemi ostaju netaknuti.
Ranije je najavio i obilježavanje vozila javnih preduzeća, što bi, u njegovom svijetu, dodatno učvrstilo ovaj teatralni narativ. Jasno je da je Minić više fokusiran na senzaciju i viralni efekat nego na konkretne reforme. Građani koji očekuju stvarnu kontrolu i odgovornost, umjesto performansa za društvene mreže, trebaju biti spremni da prepoznaju ovu manipulaciju i kritički sagledaju njegove poteze.
Minićev performans obilježavanja vozila jasno pokazuje da za njega politika nije služba narodu, već scenografija za vlastitu promociju. Transparentnost koju on navodno zagovara ne prevazilazi nivo foto-op trenutka, a građani su pozvani da učestvuju u njegovoj ličnoj predstavi, umjesto da stvarno dobiju uvid u rad Vlade RS.
U konačnici, ovaj potez ostavlja gorak ukus: dok Minić poziva građane na “aktivizam” kroz fotografije, prava pitanja – zloupotrebe, korupcija, nesposobnost vlasti – ostaju potpuno neadresirana, a performans ostaje samo nova epizoda političkog teatra u kojem Minić igra glavnu ulogu.
