
U trenutku kada se Bosna i Hercegovina suočava s neviđenim izazovima, od državne imovine koja postaje predmet velikosrpskih ambicija do pokušaja osporavanja suvereniteta na međunarodnoj sceni, sarajevski mediji odlučuju da se usmjere ne na istinu, već na napade protiv onih koji se bore za našu budućnost.
Denis Bećirović, predsjedavajući Predsjedništva BiH, imao je priliku iznijeti snažne poruke o nepoštovanju odluka Ustavnog suda BiH vezano za državnu imovinu na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a. Umjesto da taj nastup bude povod za nacionalnu afirmaciju i podršku, pojedini sarajevski novinari ga napadaju, optužujući ga za “bespotrebno ulazak u raspravu” s diplomatom iz Srbije. Koji su to interesi iza ovakvih optužbi, i zašto se neprestano minimiziraju pobjede bh. diplomatije?
Kao da se ne sjećamo da je tokom devedesetih godina prošlog stoljeća upravo kroz manipulaciju državnom imovinom započela destrukcija koju smo plaćali krvlju. Ova imovina, koja je od suštinske važnosti za opstanak i funkcioniranje države, koristi se kao alat u rukama onih koji bi da izbrišu svaku pomisao na BiH kao jedinstvenu državu.
Entitet Republika Srpska, u svom kontinuitetu, nastoji da predstavi državnu imovinu kao svoju, ne birajući sredstva da to postigne. Time se, direktno, podkopava temeljna svrha postojanja BiH. Njihova strategija nije samo pravno pitanje – to je otvorena agresija na naš suverenitet.
Ono što se krije iza ovog medijskog linča Bećirovića i Lagumdžije je strah od snažne bh. diplomatije koja se, uz sve poteškoće, uspijeva izboriti za istinu o genocidu u Srebrenici i druga teška pitanja koja i dalje opterećuju našu prošlost i budućnost. Mediji koji minimiziraju uspjehe bh. diplomacije ne rade samo na štetu državnih zvaničnika, već podupiru narative koji su duboko ukorijenjeni u velikosrpsku ideologiju. Njihovo ponašanje postaje jasno – cilj je destabilizacija i osipanje autoriteta onih koji se bore za Bosnu i Hercegovinu kao funkcionalnu i suverenu državu.
U ovom trenutku, bez obzira na to da li neko voli ili ne voli Bećirovića ili Lagumdžiju, podrška ovim političarima je imperativ. Nije riječ o njihovim ličnim kvalitetima ili nepopularnosti; riječ je o potrebi da se ujedinimo kao narod u borbi za našu budućnost. Svaka kritika koja dolazi iznutra, posebno u ovim trenucima, može biti shvaćena kao igra u ruke onima koji bi da nas razdvoje i ponize. U zemlji gdje je svaki glas važan, ovakvi napadi postaju glasovi za one koji su izgubili svaki dodir s realnošću. Vrijeme je da se u našem medijskom prostoru jasno osudi svaka vrsta podrivanja borbe za pravdu i istinu.
Što je još gore, ti mediji su odlučili da odvrate pažnju od ključnih tema kao što je državna imovina i genocid u Srebrenici, umjesto da istaknu važne uspjehe bh. diplomacije. U ovoj igri moći, rezolucija o genocidu postaje tema koja ih najviše brine, dok istovremeno pokušavaju umanjiti značaj tih događaja. Takvi potezi ne služe ničemu osim vlastitoj promociji i političkoj agendi koja je duboko ukorijenjena u negiranju i minimiziranju zločina.
Nije tajna da neki mediji, umjesto da služe javnom interesu, postaju produžena ruka onih koji bi da vide BiH svedenu na nivo entiteta, gdje bi imovina bila podeljena i kontrolisana samo od strane jednog naroda. Ovaj pristup nije samo anti-bosanski; to je i izdaja svih onih koji su se borili za Bosnu i Hercegovinu, za njenu slobodu i dostojanstvo.
Činjenica da se u ovom trenutku, kada su borbe za suverenitet i teritorijalni integritet na vrhuncu, nalazimo u situaciji da mediji minimiziraju te pobjede, duboko govori o stanju svijesti i moralnih vrednosti onih koji vode takve kampanje.
Umjesto da se ponosimo time što smo na međunarodnoj sceni zauzeli stav protiv velikosrpskih aspiracija, neki mediji biraju da igraju ulogu podrivača. U ovoj borbi, nije riječ o ličnim simpatijama prema Bećiroviću ili Lagumdžiji; riječ je o našoj kolektivnoj borbi za opstanak. Pobjede bh. diplomatije ne bi trebale biti predmet šale ili ruganja, već inspiracija za sve nas da se borimo za ono što je ispravno.
U konačnici, svaki medij treba da preuzmu odgovornost i da se okrenu onim pitanjima koja su od suštinske važnosti za naš opstanak. Pobjede bh. diplomatije moraju postati osnova našeg zajedničkog narativa, dok se suprotstavljamo onima koji žele da nas ponovo podijele i destabilizuju. U ovom vremenu krize, Bosna i Hercegovina zaslužuje medije koji će biti na strani istine, pravde i budućnosti koju svi želimo.
Odbacimo svakog onog ko ne razumije težinu trenutka u kojem se nalazimo, i ponovo podignite glas za Bosnu!