Sjećate li se onih gromoglasnih Konakovićevih zakletvi pred kamerama i na stranačkim dernecima? One njegove patetične rečenice:
“Ko počne zloupotrebljavati, da on zaposli svog, da posao svom, kunem se Bogom odmah leti, nećemo pitati ni minute šta je radio!”
E pa, narod bi rekao: „Oprosti im, Bože, ne znaju šta rade!“ Ali ne, Konaković vrlo dobro zna šta radi — pretvorio je Ministarstvo vanjskih poslova BiH u privatni poligon za zapošljavanje bližih i daljih rođaka, stranačkih poslušnika, stranačkih PR-ovaca, komšija s Neuma i svake medijske megafone koji su ga u kampanji tapšali po ramenu.
Dok obični građani pošteno krvare za mizerne plate i čekaju godinama na šansu da zasluže radno mjesto kroz transparentne konkurse, ministar Konaković sipa državne pozicije kao bombone na dječijem rođendanu. Da nije tragično, bilo bi komično!
Pa da krenemo redom, jer je lista duža od redova pred biroima za zapošljavanje.
Prvo, rodica!
Amila-Nahla Jašarević, Konakovićeva prva rodica, postavljena je na poziciju sekretara u Kancelariji za diplomatsku obuku. Kćerka vlasnika Gama Security, bivšeg specijalca Alije Jašarevića. Da se zna da Konaković brine za porodične kadrove i da ni pod oblakom ne ostanu nezaposleni.
Supruge, bratići, šire porodice i stranačke žene!
Sanida Arnaut, supruga brata Damira Arnauta — ambasadora BiH u Njemačkoj, dobila je mjesto sekretara. Jasno, rodbinske veze jače od zakona.
Samira Trešnjo, koja je prema navodima "dovedena fermanom s Ilidže", na posao je došla na preporuku načelnika Muzura, Konakovićevog najvjernijeg pješaka. U CV-u istaknuto kako je "zagovaračica mira i pomirenja", ali izgleda da je glavni mir koji je tražila — onaj od čekanja na birou.
Ilda Akšamija, kćerka NiP-ovog federalnog zastupnika Gorana Akšamije, uredno je ušetala u Ministarstvo. Zašto ne, novinarska karijera je odlična preporuka za sekretarske državne funkcije.
Nedžada Čorbo, supruga šefa interne revizije MVP-a Amira Čorbe — mjesto sekretara osigurano. Ako išta, MVP se pretvorio u porodičnu firmu za "njegu i održavanje rodbinskih veza".
Novinarski inkubator stranačkih PR-ovaca! Džan Helać, sin novinarke Arijane Saračević-Helać, dobio je posao u Odsjeku za planiranje i analizu.
Šejla Cocalić, bivša voditeljica Hayata, koja je kampanjski umivala Konakovićev imidž, sada u MVP-u vodi ministrove medijske parade. Naravno, ni ona nije ostala uskraćena za “zlatnu kartu” u ministarstvu.
Mirela Bubalo, bivša "dostavljačica pošte" Aljoše Čampare, pa "urednica" opskurnog portala bez impressuma, pa savjetnica Konakovića, pa misteriozni transfer u kabinet Benjamine Karić… Kad si odan, karijera cvjeta.
Komšije, kumovi, kadrovi s Neuma!
Davor Pavlović, imenovan za sekretara, rođak Davorke Ištuk i prvi komšija Aljoše Čampare. Zašto bi neko od "naših" bio bez posla, kad MVP ima mjesta ko solitera u Bužimu?
Zašto ovo ne bi bila komedija?
Jer je narod, onaj isti kojem se Konaković kune Bogom, opet ostavljen da gleda kako politička elita zapošljava svoje. Nema transparentnih konkursa, nema jednakih šansi. Samo prepiske, dogovori iza zatvorenih vrata, porodični iftari i stranačke smotre.
Dok Konaković paradira po evropskim hodnicima i maše "proevropskom" zastavicom, kod kuće sistem truli od stranačkog nepotizma i brutalnog klijentelizma.
"Ne pitamo ni minute šta je radio" — kaže on. I tačno! Jer važno je da je "naš". Da li zna raditi, zna li diplomaciju, ima li stručnost? Nije važno! Bitno je da je porodično, kumovski ili stranački vezan.
Narode, slobodno nastavite kupovati bajke o "novoj politici" i "pravdi". A ministar će do tada u kabinetu brojati rodice, komšije, kćeri i stranačke PR-ovce — kao medalje na odijelu.
Ako iko slučajno još vjeruje u bajku o reformama i "moralnoj vertikali", neka pročita ovu listu. Neka je odštampa i zalijepi na frižider. Da se sjeti svaki put kad plati račun za struju, kad čeka ljekara, kad šalje dijete u školu s pokidanim patikama.
Ovo nije država. Ovo je privatni korporacijski cirkus u kojem glavnu ulogu igra ministar koji se "kune Bogom". A vi, narode, nastavite se krstiti, klečati, moliti i čekati — jer čini se da u ovoj zemlji za poštene ljude nema mjesta.
