Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine poništilo je i najnoviji tender za održavanje sistema za monitoring i zakonito presretanje telekomunikacija, čime je jedan od najosjetljivijih sigurnosnih sistema u državi i dalje ostao bez adekvatne tehničke podrške.
Riječ je o sistemu koji policijske i sigurnosne agencije u BiH koriste već punih 15 godina, a koji se, prema ranijim saznanjima, od 2024. godine uopće ne održava.
Na ovaj ozbiljan sigurnosni problem javnost je prvi put upozorena u istraživačkom tekstu objavljenom krajem septembra, kada je ukazano da BiH raspolaže zastarjelim, ali i dalje operativno ključnim sistemom za prisluškivanje, koji funkcioniše bez validne podrške proizvođača i bez jasnog plana modernizacije ili zamjene.
Povlačenje autorizacije izraelskog proizvođača
Ključni preokret u cijelom slučaju dogodio se kada je izraelska kompanija „Cognyte Technologies“, proizvođač postojećeg sistema za zakonito presretanje komunikacija, povukla autorizacijsko pismo kojim je ovlaštenom partneru u BiH bilo omogućeno održavanje sistema. Time je faktički dovedena u pitanje zakonitost i tehnička sigurnost daljnjeg rada sistema.
Zbog te odluke proizvođača, Ministarstvo sigurnosti BiH je u jesen 2024. godine bilo primorano poništiti tadašnji postupak javne nabavke. Međutim, ni novi tender, raspisan s ciljem da se problem riješi, nije doživio drugačiju sudbinu – i on je sada poništen.
Formalni razlozi, stvarne dileme
Na prvi pogled, nova odluka Ministarstva sigurnosti BiH djeluje opravdano. Kao razlog poništenja navedeno je da grupa ponuđača Telegroup Banja Luka i Page d.o.o. Istočno Sarajevo nije ispunila određene zahtjeve iz tenderske dokumentacije, konkretno one koji se odnose na reference i stručne kvalifikacije tehničkog osoblja.
Međutim, detaljniji uvid u odluku otvara niz pitanja. Naime, iako su problematizirane reference tehničkog kadra (znanje, iskustvo, certifikati), nigdje nisu dovedene u pitanje reference samih ponuđača u oblasti presretanja telekomunikacija. Ovakva selektivnost u obrazloženju odluke ostavlja prostor za sumnju da se iza formalnih razloga kriju dublji institucionalni i politički problemi.
Politika u pozadini sistema prisluškivanja
Podsjetimo, ranije je objavljeno da je zbog političkih pritisaka i miješanja, SIPA prošle godine bila primorana da promijeni firmu zaduženu za nadzor nad sistemom za presretanje komunikacija. Autorizacija je tada dodijeljena firmi Page iz Istočnog Sarajeva, što je, prema dostupnim informacijama, direktno izazvalo reakciju proizvođača iz Izraela i povlačenje autorizacije.
Upravo ta odluka stvorila je lanac posljedica: poništavanje tendera, prekid održavanja sistema i sada već višegodišnji vakuum u kojem se jedan od najvažnijih sigurnosnih alata države nalazi bez jasne kontrole i odgovornosti.
Dva sistema, mnogo pitanja
Sistem zakonitog presretanja telekomunikacija u BiH postoji u dvije državne institucije – OSA-i i SIPA-i. Obavještajno-sigurnosna agencija koristi vlastiti, zaseban sistem isključivo za svoje potrebe, dok sistem smješten u SIPA-i koriste sve policijske agencije na svim nivoima vlasti, što mu daje poseban značaj.
Tokom godina, u zavisnosti od političke strukture i rukovodstva Ministarstva sigurnosti BiH, bilo je više pokušaja da se MUP-u Republike Srpske omogući pravni osnov za uspostavljanje vlastitog sistema prisluškivanja. Takav pokušaj je, primjerice, svojevremeno pokrenuo zamjenik ministra sigurnosti Nedeljko Jović, ali ga je tadašnji ministar Selmo Cikotić brzo zaustavio. Slične inicijative bilježe se i u mandatu bivšeg ministra Nenada Nešića.
Dodatnu težinu cijeloj priči daju navodi iz akata Tužilaštva BiH o obustavi jedne od istraga, u kojima se, na osnovu zapisnika o saslušanjima, navodi sumnja da MUP RS posjeduje vlastitu opremu za praćenje i prisluškivanje, te da se za njen transport koriste dva službena kombija MUP-a RS.
Sigurnosni sistem bez rješenja
Sve navedeno ukazuje na duboko problematično stanje u kojem se nalazi sistem zakonitog presretanja telekomunikacija u BiH – zastarjela tehnologija, poništeni tenderi, povučene autorizacije, politički pritisci i institucionalna neodlučnost. U takvom ambijentu, pitanje više nije samo ko će održavati sistem, nego da li država uopće ima kontrolu nad jednim od ključnih mehanizama svoje sigurnosti.
