Slučaj službenog vozila Audi A8 4.2 Quattro, čija je nabavna vrijednost evidentirana u iznosu od 157.679 KM, ponovo je dospio u fokus javnosti nakon najnovijeg izvještaja federalnih revizora.
Vozilo koje se godinama pojavljuje u evidencijama federalnih institucija ponovo je otvorilo pitanja o njegovom vlasništvu, stvarnoj lokaciji i razlozima zbog kojih njegov status nikada nije u potpunosti riješen.
Nakon što su revizori problematizirali način evidentiranja automobila u Uredu predsjednice Federacije BiH Lidije Bradare, oglasio se Đuro Kesić, bivši šef kabineta predsjednika Federacije BiH Živka Budimira. Kesić tvrdi da se sa ovim slučajem susreo još krajem 2014. i početkom 2015. godine, kada je pokušao razjasniti okolnosti vezane za sporno vozilo.
Revizorski nalaz pokrenuo staro pitanje
Federalni revizori su u izvještaju za 2025. godinu naveli da je Audi A8 evidentiran u poslovnim knjigama Ureda predsjednice Federacije BiH, ali na poziciji opreme privremeno izvan upotrebe. Istovremeno je navedeno da automobil nije u vlasništvu predsjednika i dva potpredsjednika Federacije BiH, kao i da institucija nije prezentirala dokaze o poduzetim aktivnostima za njegovo isknjižavanje.
Prema revizorskim nalazima, vozilo je u potpunosti amortizirano i nije u funkciji, ali njegov status ostaje neriješen. Međutim, ovaj slučaj nije nov, jer su revizori i ranijih godina upozoravali da automobil nije vlasništvo Ureda predsjednika Federacije BiH, dok je kao vlasnik u saobraćajnoj dozvoli bila navedena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna.
Kesić tvrdi da je pokušao riješiti slučaj prije deset godina
U svojoj javnoj objavi Kesić je naveo da je odbio potpisati popisne liste dok se ne utvrdi šta se dešava sa vozilom koje je bilo navedeno kao imovina institucije.
„Potpiši i šuti, ne čačkaj, glavu ćeš izgubiti! Glava je još uvijek na ramenima, ćutati ne umijem, čačkati je ako ništa drugo – zabavno, a ako je u interesu istine i države, onda je i korisno.“
Kesić je naveo da je tokom svog mandata pokušao provjeriti gdje se vozilo nalazi i kako je moguće da postoji u dokumentaciji, ali da nije bilo jasno gdje je automobil fizički smješten.
„Federalni revizori tokom kontrole poslovanja Ureda predsjednice Federacije BiH Lidije Bradare utvrdili su određene nepravilnosti vezane za evidentiranje službenog vozila i raspodjelu budžetskih sredstava. U izvještaju se navodi da je u poslovnim knjigama evidentiran automobil Audi A8 4.2 Quattro, čija je nabavna vrijednost iznosila 157.679 KM. Međutim, revizijom je utvrđeno da vozilo nije u funkciji, da je u potpunosti amortizirano te da nije u vlasništvu institucije u kojoj je evidentirano.“
Lokacija vozila i ranija upozorenja
Kesić u objavi tvrdi da je tokom provjera utvrdio kako automobil ipak postoji i da se nalazio u garaži Parlamentarne skupštine BiH.
„Cilj mi nije bio nekoga optužiti i otjerati u zatvor, nego zakonito i pravno taj slučaj dovesti do kraja i riješiti se vozila koje „ne postoji“ a opet postoji u popisnim knjigama. Saznao sam da to auto i fizički postoji i ne samo papirnato i da se nalazi u garaži Skupštine BiH. Otišao sam tamo (sa svjedokom) i pronašao to vozilo, uslikao ga nekoliko puta i evo pokazujem vam te fotografije. Dakle, slika je sa kraja 2014. Da li se to vozilo još uvijek tamo nalazi, ne znam? Potom sam otišao u jednu, pa u drugu i na kraju u treću policijsku stanicu koja je bila nadležna za taj rajon i ta djela. Primio me jedan inspektor i razgovarali smo u četiri oka. Ponio sam popisnu listu i objasnio šta želim učiniti.“
Kesić je naveo i da mu je policijski službenik tada rekao da je riječ o vozilu za koje je ranije čuo.
„Nisam ni dovršio svoju priču, on me prekinuo i rekao, prepričavam, „ah, znam, to je ono ukradeno auto, već sam upoznat s tim“. Nadalje je rekao i ovo: „jesi li siguran da želiš to istjerati na čistac. Opasno je. Glava se može izgubiti?“. Prenerazio sam se na te njegove riječi, ali sam mrtav hladan odgovorio da želim po svaku cijenu to istražiti i taj „slučaj“ zaključiti, a da usput Država odradi svoje. Pitao sam još, da li je siguran da je to ukradeno auto, kad ja znam se ono nalazi u garaži Skupštine BiH na garažnom mjestu broj 37, on me još jednom šokirao odgovorom da to nije jedino auto koje je ukradeno i da je, pazite sada, na stotine takvih auta ukradeno u Zapadnoj Evropi za potrebe, vojske i politike Hrvatske, pa su neka, kao darovi završili i u Herceg Bosnoj. I taj nesretnik AUDI 8. Još za vrijeme Predsjednika Federacije Vladimira Šoljića. Dakle, taj Audi je, po njegovoj priči, ukraden, poklonjen na korištenje Predsjedniku Federacije, nije imao uredne papire, (greškom) je upisan na popisu, nije bio vlasništvo Ureda pa ga se tako ured nije ni mogao pravno riješiti, ni prodati (nije njihov), ni pokloniti (nije njihov), ni rashodovati (nije njihov), a opet je samo njihov jer se nalazi na popisnim listama. Ispada komplicirano, ali je u suštini vrlo jednostavno.“
Pitanja koja i dalje ostaju bez odgovora
Sporni Audi A8 sada se ponovo nalazi u centru pažnje zbog pitanja koja godinama nisu dobila konačan odgovor. Ostaje nejasno kako je vozilo završilo u evidencijama federalne institucije, ko ga je koristio, gdje se danas nalazi i zbog čega njegov pravni status nije riješen nakon višestrukih upozorenja revizora.
Kesić je u objavi naveo i da se sličan slučaj, prema njegovim saznanjima, pojavljivao i u institucijama Posavskog kantona.
„Fora je bila Predsjednika Federacije dobiti se takvog auta, vozakati se njime neposredno poslije rata, ali vjerovatno nije računao da sve ima svoj kraj, pa tako i njegov mandat ali i to vozilo. Od tada do danas, Predsjednici Federacije iz HDZ su bili : Vladimir Šoljić, Ivo Andrić Lužanski,Niko Lozančić, Borjana Krišto, Marinko Čavara i sada je Lidija Bradara.Od drugih stranaka, Predsjednici su još bili: Ejup Ganić i Safet Halilović iz SDA, Karlo Filipović (SDP) te Živko Budimir (SPP).“
„Svi do jednoga, vjerovatno, osim mene samo su potpisivali popisne liste i (mudro) ćutali. Tako je to krajem godine uradio i Ured Predsjednice Lidije Bradare. I tu je njena krivica. Zataškavala je ono što su uradili njeni daleki prethodnici. „ZNA SE“, eto zna se. Hoće li DRŽAVA konačno raditi svoj posao? ZNA SE, neće još dugo, ali uvjeren sam da hoće jednoga dana. Ako sam Državi pomogao ovim prilogom bit ću sretan, a ako i nisam, opet sam sretan jer sam makar iskreno i s najboljim namjerama sve to pokušao.“
