Dok se politička scena u Bosni i Hercegovini ubrzano priprema za Opće izbore 2026. godine, u Republici Srpskoj ponovo je otvoreno pitanje može li objedinjavanje probosanskih stranaka i mobilizacija dijaspore donijeti značajnije promjene na političkoj mapi ovog entiteta.
Šest stranaka koje sebe predstavljaju kao probosanski blok stavile su potpise na sporazum o zajedničkom djelovanju, poručujući da je vrijeme za prevazilaženje međusobnih razlika i okupljanje oko zajedničkog cilja – jačanja političkog uticaja povratnika i građana koji se ne identifikuju sa dominantnim nacionalnim politikama u RS-u.
Međutim, iza fotografija sa potpisivanja sporazuma i optimističnih izjava kriju se brojna pitanja. Da li je riječ o istinskom pokušaju stvaranja snažnog političkog fronta ili o posljednjem pokušaju stranaka da sačuvaju politički uticaj nakon godina međusobnih sukoba, optužbi i podjela?
Od velikih obećanja do međusobnih optužbi
Probosanske stranke u Republici Srpskoj godinama se suočavaju s istim problemom – rasipanjem glasova. Umjesto zajedničkog nastupa, izborni ciklusi često su obilježeni međusobnim nadmetanjem, sukobima lidera i optužbama za izdaju interesa povratnika.
Politički analitičari podsjećaju da su upravo podjele među strankama koje djeluju u povratničkim sredinama omogućavale dominantnim partijama da bez većih problema zadrže kontrolu nad političkim procesima. Svaki izborni ciklus donosio je nove saveze i nova razilaženja, dok su birači sve više gubili povjerenje u političke aktere koji tvrde da predstavljaju njihove interese.
Danas isti politički lideri poručuju da više nema prostora za sujete i sitne stranačke interese. Upozoravaju da bi još jedan izborni debakl mogao dodatno marginalizirati povratničku populaciju i smanjiti njihov politički uticaj u institucijama Republike Srpske.
Dijaspora kao potencijalni politički faktor
Posebnu pažnju privlači pitanje dijaspore, koja bi mogla igrati ključnu ulogu na predstojećim izborima. Procjene govore da stotine hiljada građana porijeklom iz Bosne i Hercegovine žive širom Evrope, Sjeverne Amerike i Australije, a značajan broj njih ima biračko pravo.
U prethodnim izbornim ciklusima upravo je slab odziv birača iz dijaspore bio jedna od najvećih prepreka probosanskim strankama. Problemi sa registracijom, nedovoljna informisanost, ali i razočaranost političkom scenom često su dovodili do toga da veliki broj potencijalnih glasova ostane neiskorišten.
Zagovornici zajedničkog nastupa smatraju da bi koordinirana kampanja, usmjerena prema dijaspori, mogla donijeti hiljade dodatnih glasova u izbornim jedinicama gdje razlika između osvojenog i izgubljenog mandata često iznosi svega nekoliko stotina glasova.
„Ako se dijaspora ozbiljno uključi u izborni proces, politička matematika u pojedinim sredinama mogla bi izgledati potpuno drugačije“, poručuju predstavnici probosanskog bloka.
Povratnici između nade i skepticizma
Ipak, među povratnicima postoji značajna doza opreza. Mnogi podsjećaju da su slična obećanja slušali i ranije, ali da se nakon izbora zajedništvo brzo pretvaralo u nove podjele.
Građani u povratničkim sredinama očekuju konkretne programe koji se odnose na zapošljavanje, infrastrukturu, obrazovanje i sigurnost, a ne samo političke deklaracije i sporazume. Upravo će sposobnost stranaka da ponude rješenja za svakodnevne probleme biti jedan od ključnih faktora koji će odlučiti da li će birači ponovo dati povjerenje probosanskom političkom bloku.
Mogu li promijeniti političku klimu?
Promjena političke klime u Republici Srpskoj neće zavisiti samo od potpisa na jednom sporazumu. Za ozbiljniji rezultat potrebni su jedinstveni kandidati, koordinirana kampanja na terenu, snažna mobilizacija dijaspore i izbjegavanje međusobnih sukoba koji su godinama opterećivali probosansku političku scenu.
Ako šestorka uspije održati jedinstvo do izbora i aktivirati veliki broj birača izvan Bosne i Hercegovine, mogla bi ostvariti osjetno bolji rezultat nego prethodnih godina. Međutim, ukoliko ponovo prevladaju lične ambicije, borba za pozicije i unutarstranačke podjele, postoji realna opasnost da značajan broj glasova ostane rasut, a politički uticaj probosanskih snaga dodatno oslabi.
Zbog toga predstojeći mjeseci neće biti samo test za novoformirani savez, već i odgovor na pitanje mogu li probosanske stranke konačno prevazići stare sukobe i uvjeriti birače da je zajednički nastup više od predizbornog slogana. U suprotnom, još jedna prilika za politički zaokret u Republici Srpskoj mogla bi ostati neiskorištena.
