U Mostaru je 8. maja 2026. godine, uoči Dana Evrope i Dana pobjede nad fašizmom, predstavljena Neretvanska deklaracija za mir i ravnopravnost – dokument koji okuplja širok krug intelektualaca, akademika, vjerskih predstavnika, kulturnih i sportskih radnika te privrednika iz Hercegovine.
Kako je istaknuto prilikom predstavljanja, riječ je o odgovoru na, kako se navodi, sve izraženije političke i društvene tenzije koje utiču na stabilnost, međunacionalne odnose i povjerenje u Mostaru i širem hercegovačkom prostoru.
Deklaracija je strukturirana kroz deset temeljnih principa koji naglašavaju očuvanje multietničkog karaktera grada, jačanje zajedništva i odbacivanje svih oblika političkog ili institucionalnog ekskluzivizma. Poseban fokus stavljen je na potrebu zaštite ravnopravnosti naroda, očuvanje otvorenog i kosmopolitskog identiteta Mostara te sprječavanje daljnjih podjela u gradu.
U dokumentu se naglašava da Mostar i Hercegovina imaju duboko ukorijenjenu tradiciju suživota različitih naroda i religija, te da, uprkos ratnim razaranjima devedesetih, taj duh nikada nije u potpunosti nestao. Potpisnici ističu da je upravo lokalna zajednica kroz godine obnove doprinijela očuvanju ideje zajedničkog života.
Deklaracija se jasno protivi, kako je navedeno, pokušajima političkog ili institucionalnog afirmisanja podjela, uz poruku da nijedan narod ne može prisvajati Mostar kao isključivi prostor. Naglašava se da je višestoljetna povezanost stanovništva činjenica koju, kako se navodi, ne mogu promijeniti politički projekti ili kratkoročni interesi.
Jedna od centralnih poruka odnosi se na položaj mladih, uz upozorenje na kontinuiran odlazak obrazovanih generacija. Potpisnici dokumenta pozivaju na hitne mjere koje bi, prema njihovim riječima, trebale osigurati perspektivu i motivisati mlade da ostanu u zemlji.
U dijelu koji se odnosi na političke procese, Deklaracija naglašava potrebu dosljedne zaštite ravnopravnosti Bošnjaka u Hercegovini, uz odbacivanje, kako je formulirano, svih modela koji vode ka institucionalnoj diskriminaciji ili političkoj marginalizaciji. Istovremeno se poziva na jačanje saradnje svih prodržavno orijentisanih aktera.
Poseban segment dokumenta oslanja se na historijsko iskustvo Mostara, uključujući period opsade 1993–1994. godine, koji se u tekstu navodi kao simbol potrebe za jedinstvenim društvenim i političkim djelovanjem u kriznim vremenima.
Deklaracija također upućuje apel međunarodnoj zajednici, uz ocjenu da stabilno funkcionisanje Mostara ima širi značaj za Bosnu i Hercegovinu. Naglašava se potreba aktivnijeg angažmana u očuvanju institucionalne ravnoteže i ravnopravnosti.
U završnim porukama dokumenta ističe se otvorenost prema svim akterima koji prihvataju principe mira, ravnopravnosti i suživota, uz naglasak da je saradnja ključna za dugoročnu stabilnost i razvoj društva.
Potpisnici podsjećaju da Neretvanska deklaracija predstavlja kontinuitet ranijih sličnih inicijativa iz Mostara i Hercegovine, koje su kroz različite periode afirmisale ideju otpora podjelama i zagovaranja ravnopravnosti.
Kako je zaključeno, cilj dokumenta je jačanje povjerenja, političke odgovornosti i društvene kohezije, uz poruku da Mostar treba ostati grad svih njegovih građana, bez izuzetaka i podjela.
