Prije tačno 27 godina, na današnji dan, Bosna i Hercegovina izgubila je jednog od svojih najvećih sinova – generala Armije RBiH i prvog ratnog komandanta Prvog korpusa, Mustafu Hajrulahovića Talijana.
Heroj odbrane Sarajeva, vojni strateg i patriota preminuo je u Hamburgu, daleko od domovine za koju se borio do posljednjeg daha, od posljedica srčanog udara u samo 41. godini.
Mustafa Hajrulahović Talijan nije bio običan vojnik – bio je simbol otpora, hrabrosti i nepokolebljive ljubavi prema svojoj zemlji. Rođen 22. januara 1957. godine u Banjoj Luci, odrastao je uz Vrbas i Šeher, upijajući ljepotu grada koji će ga kasnije obilježiti kao jednog od svojih najsvjetlijih sinova. Sudbina ga je, međutim, odvela daleko od Banja Luke. Upisao je Mornaričku vojnu akademiju i završio je s odličnim uspjehom, postavši stručnjak za pomorske i kopnene diverzije. Učio je talijanski jezik, školovao se u Italiji i sticao znanja koja su ga oblikovala u jednog od najperspektivnijih oficira tadašnje Jugoslovenske narodne armije. Kao kapetan korvete, službovao je u Splitu kada je rat pokucao na vrata bivše države.
No, Talijan nije imao dilemu. Dok su mnogi dvoumili gdje im je mjesto u nadolazećem vihoru rata, on je već znao – njegova domovina je Bosna i Hercegovina, njegov grad je Sarajevo, njegova vojska je narod koji se spremao na odbranu. Bio je član Patriotske lige, prve organizovane vojne formacije otpora, i već u prvim mjesecima agresije pokazao se kao ključna figura u odbrani glavnog grada. Njegova harizma, vojno znanje i neustrašivost brzo su ga izdvojili – imenovan je za prvog komandanta Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, jedinice koja je bila bedem odbrane Sarajeva.
Iako general, Talijan nikada nije nosio generalsku uniformu. Bio je simbol skromnosti i bliskosti sa svojim vojnicima – uvijek u bijeloj majici i Adidas patikama, među borcima na liniji, tamo gdje je bilo najteže. Za njega nije postojala sigurnost komandnog štaba, bunker ili zaklon – uvijek je bio tamo gdje se branila Bosna, gdje je Sarajevo krvarilo, gdje su mladići u maskirnim uniformama s puškama u rukama čekali naredbu. Talijan im je bio vođa, uzor, brat.
Njegov vojnički um i strateške sposobnosti bili su neprocjenjivi. Znao je kako organizovati odbranu, kako nadmudriti agresora, kako od raspoloživih resursa napraviti vojnu silu koja će odoljeti višestruko jačem neprijatelju. Bio je poznat po svojoj jednostavnosti, ali i po beskompromisnosti kada je u pitanju čast Armije RBiH. Nije dozvoljavao nepravdu, nije priznavao strah. Njegov osmijeh i odlučnost bili su motivacija hiljadama boraca koji su u njemu vidjeli nadu.
Osim što je bio vojnik, bio je i veliki sportski entuzijasta, zaljubljenik u boks. Sport je za njega bio način discipline, snage i uma, a upravo u njegovu čast danas se u Sarajevu organizuje međunarodni bokserski turnir koji nosi njegovo ime. To je samo jedan od načina na koji se njegovo naslijeđe čuva od zaborava.
Njegova smrt 8. marta 1998. godine došla je prerano. Bosna i Hercegovina ostala je bez heroja koji je mogao još mnogo dati svojoj zemlji. No, njegovo ime ne blijedi. Mustafa Hajrulahović Talijan ostao je urezan u sjećanje svog naroda, u historiju Sarajeva i Bosne i Hercegovine.
Heroji ne umiru. Dok god se sjećamo Talijana, njegov duh živi u svakome ko voli ovu zemlju, u svakome ko vjeruje u ideale za koje se on borio. Njegovo ime je simbol časti, hrabrosti i patriotizma – ime koje će se zauvijek izgovarati s ponosom.
