Kada se govori o najtužnijim likovima i gubitnicima u Bosni i Hercegovini, teško je pronaći nekoga ko bi nadmašio Michaela Murphyja, američkog ambasadora.
Njegova tuga nije rezultat ljudske empatije, već dubokog razočaranja zbog toga što su njegovi ambiciozni planovi o "palestinizaciji" i gušenju slobode Bošnjaka propali. Dok Bošnjaci hrabro dižu svoj glas protiv nasrtaja na svoju zemlju, Murphy se suočava s očiglednom činjenicom da se njegov utjecaj u Bosni smanjuje. Umjesto da su Bošnjaci pokleknuli pred pritiscima, oni se i dalje uspinju, odlučni da kažu NE nasrtajima na Bosnu i Hercegovinu.
Murphy, kao politički birokrat bez pravog oslonca, svjestan je da se nalazi na izdisaju svoje diplomatske karijere. Umjesto da se povuče s dostojanstvom, odlučio je ostaviti tragičan pečat svog mandata u Bosni i Hercegovini, još jednom udarajući na Bošnjake. Njegove riječi i postupci više ne odražavaju duh diplomatije; to je očajnički pokušaj da se sruši ono što nije uspio tokom svoje vladavine.
Ali, ono što Murphy ne shvata jest to da nije samo riječ o broju Bošnjaka u Republici Srpskoj, koji su, u njegovoj viziji, samo statistička greška. Njegova neosjetljivost prema negiranju genocida, glorifikaciji ratnih zločinaca i sistematskoj diskriminaciji Bošnjaka u institucijama RS pokazuje koliko je daleko od stvarnosti. U međuvremenu, Dragan Čović, čovjek koji već godinama blokira prava Bošnjaka, postao je ne samo tolerisan, već i politički zaštićen. Murphy se ne osvrće na njegove poteze, koji su u suprotnosti s bilo kakvim razumijevanjem pravde ili ljudskih prava.
Schmidtova izdaja Bošnjaka: Dočekan raširenih ruku, uzvratio poniženjem i političkim igrokazom
Na sve to, Murphy pokušava zavarati javnost kao da je njegova ambasada zaštitnik prava Bošnjaka. Njegova retorika, kada se obraća predstavnicima bošnjačkog naroda, često dolazi s dodatnom dozom cinizma, dok je suštinska podrška onima koji brane bošnjačku politiku izostala. Ne treba se zavaravati – njegova namjera bila je oslabiti patriotski blok, čime bi omogućio onim istim zločincima i negatorima da se slobodno kreću i oblikuju budućnost Bosne i Hercegovine.
Murphy je pokušao stvoriti iluziju kako je njegovo prisustvo neophodno za euroatlantski put BiH, dok je zapravo radio u korist onih koji žele da razore ovu zemlju. Njegove tvrdnje da bi zakon o Ustavnom sudu po prijedlogu SDS-a mogao biti usvojen u Predstavničkom domu su još jedan primjer njegove neznalice i cinizma. Kako to može reći kada su njegovi puleni većine, uključujući Dinu, Neku, Fortu, Čovića i Dodika? Njegova obmana ne može skrenuti pažnju s istine – svi oni zajedno čine koktel političke korupcije koji Bosnu vodi u propast.
Danas, kada se suočavamo s posljedicama Murphyjeve diplomatske agresije, primjećujemo kako je svaka borba za opstanak Bošnjaka svedena na iskušenje koje dolazi iz njegovih ruku. Umjesto da bude posrednik koji pomaže u izgradnji mira, on je postao figura koja održava tenzije, sabotira napore za pomirenje i pretvara Bosnu u poligon za političke igre.
I na kraju, pozivamo Murphyja da sačuva bar malo svog preostalog diplomatskog dostojanstva. Umjesto da nastavlja s agresorskim napadima na patriotsku politiku, koju Bošnjaci brane iznad svega, neka se s mirom oprosti od naše zemlje. Njegova sudbina je da se povuče u neizvjesnost, dok mi nastavljamo borbu protiv njegove ostavštine.
Želimo mu sretan put i nestabilan let, a mi ćemo se suočiti s izazovima koje ostavlja iza sebe. U isto vrijeme, saznajmo da nećemo stati – i dalje ćemo se boriti za svoja prava, dok Murphy i njegovi jurišnici pokušavaju srušiti sve što smo izgradili. Neće se dogoditi! Naša borba je daleko od završene, a njegov mandat će ostati upamćen kao mračna tačka u historiji Bosne i Hercegovine.
