Postoje ljudi čija djela nadžive vrijeme, čija hrabrost postane dio kolektivnog pamćenja jednog naroda i čije ime ostane upisano zlatnim slovima u historiji domovine.
Jedan od takvih ljudi bio je Safet Zajko, legendarni komandant, heroj odbrane Sarajeva i Bosne i Hercegovine, koji je na današnji dan, 17. juna 1993. godine, položio svoj život na brdu Žuč, boreći se za slobodu svog naroda.
Prošle su decenije od njegove pogibije, ali sjećanje na Safeta Zajku ne blijedi. Naprotiv, svaka godišnjica njegove smrti podsjeća na vrijeme kada su najhrabriji sinovi Bosne i Hercegovine stajali između agresora i svog naroda, svjesni da sloboda nema cijenu i da se domovina brani i onda kada su šanse najmanje.
Safet Zajko nije bio samo vojni komandant. Bio je simbol odlučnosti, hrabrosti i nesebične ljubavi prema Bosni i Hercegovini. Rođen 1. marta 1959. godine u selu Gaočić kod Rudog, odrastao je kao vrijedan i pošten čovjek. Kao metalac radio je u preduzeću Zrak u Vogošći, a zahvaljujući svojim sposobnostima završio je Školu rezervnih oficira u Bileći kao jedan od najboljih polaznika svoje generacije.
Kada su se nad Bosnom i Hercegovinom nadvili ratni oblaci, Safet nije čekao da drugi preuzmu odgovornost. Među prvima je počeo organizirati otpor i pripremati odbranu sarajevskih naselja Buča Potok, Boljakov Potok, Briješće, Sokolje, Pofalići i Velešići. U najtežim trenucima za Sarajevo radio je danonoćno na povezivanju i organiziranju jedinica Teritorijalne odbrane, svjestan da se samo jedinstvom može sačuvati grad i država.
Njegova vojnička sposobnost, autoritet i hrabrost brzo su ga izdvojili među saborcima. Iz jedinica koje je pomagao stvarati nastali su bataljoni i brigade koje će kasnije imati ključnu ulogu u odbrani Sarajeva. Na čelu Druge motorizovane brigade, kasnije slavne 2. viteške brigade, Safet Zajko postao je jedan od najistaknutijih komandanata Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Njegovo ime posebno je vezano za Žuč, mjesto koje je tokom agresije predstavljalo jedan od najvažnijih bedema odbrane Sarajeva. Na tim padinama vođene su neke od najtežih i najznačajnijih bitaka za opstanak glavnog grada. Tu je Safet Zajko predvodio svoje borce, dijeleći s njima i opasnost i odgovornost. Nije komandovao iz pozadine. Bio je uvijek tamo gdje je bilo najteže.
Njegove riječi i danas odzvanjaju kao poruka budućim generacijama:
"Čast je i poginuti. Za ovakvu stvar može da se žrtvuje i život."
Nije to bila samo izjava. Bio je to životni princip kojeg se držao do posljednjeg trenutka.
Samo pet dana nakon oslobađanja Mijatovića kose, 17. juna 1993. godine, tokom izviđanja neprijateljskih položaja na Žuči, Safet Zajko je pogođen neprijateljskim hicem. Tog dana izgubila ga je njegova porodica, njegovi saborci i Bosna i Hercegovina. Poginuo je na prvoj liniji, onako kako je i živio ratne dane – uz svoje vojnike, gledajući prema slobodi koju je želio donijeti svom gradu.
Njegova smrt bila je veliki gubitak za Armiju Republike Bosne i Hercegovine. Ipak, ideali za koje se borio nastavili su živjeti među njegovim saborcima. Žuč je ostala simbol otpora, a ime Safeta Zajke postalo je sinonim za patriotizam i junaštvo.
Iza njega su ostali supruga i dvije kćerke, ali i mnogo veća porodica – narod Bosne i Hercegovine koji ga nikada nije zaboravio. Njegov mezar u haremu Alipašine džamije u Sarajevu mjesto je na kojem se svake godine okupljaju oni koji žele odati počast čovjeku koji je vlastiti život ugradio u temelje slobode.
Za izuzetnu hrabrost i doprinos odbrani Bosne i Hercegovine odlikovan je najvišim ratnim priznanjem "Zlatni ljiljan", a posthumno mu je dodijeljen Orden heroja oslobodilačkog rata te čin brigadnog generala.
Danas njegovo ime nose ulica u sarajevskoj općini Novi Grad i Sportsko-rekreativni centar Safet Zajko, mjesto okupljanja hiljada građana. To nisu samo nazivi na tablama. To su trajni podsjetnici na čovjeka koji je pokazao kako se voli domovina.
Na današnji dan ne prisjećamo se samo njegove pogibije. Prisjećamo se njegovog života, njegovih djela i vrijednosti koje je zastupao. Prisjećamo se čovjeka koji je mogao izabrati sigurnost, ali je izabrao odgovornost. Čovjeka koji je mogao sačuvati sebe, ali je odlučio braniti druge.
Safet Zajko nije bio samo ratni komandant. Bio je heroj jednog vremena, simbol otpora i primjer kako se domovina voli djelima, a ne riječima.
Neka mu je vječni rahmet.
