Sjedinjene Američke Države i Iran postigli su okvirni sporazum koji predviđa osnivanje privatnog investicionog fonda vrijednog 300 milijardi dolara za ulaganja u Iran, a više od polovine planiranih sredstava već je osigurano, tvrdi izvor direktno upoznat s pregovorima.
Fond je zamišljen kao ekonomski podsticaj za obje strane uoči zaključivanja konačnog mirovnog sporazuma, dok se Vašington i Teheran pripremaju za njegovo potpisivanje u petak. Izvor, koji je želio ostati anoniman jer detalji još nisu javno objavljeni, naveo je za Reuters da će fond biti finansiran isključivo sredstvima privatnog sektora.
Iako je postojanje fonda ranije spominjano, sada se prvi put otkriva da je više od polovine predviđenih sredstava već rezervisano za buduće investicije.
Kontekst mirovnog sporazuma
Američki i iranski zvaničnici potvrdili su u nedjelju da su postigli dogovor o okviru za okončanje rata koji je započeo 28. februara napadom američkih i izraelskih snaga na Iran.
Sporazum također predviđa ukidanje američke blokade Irana i ponovno otvaranje Hormuškog moreuza, jednog od najvažnijih svjetskih pravaca za transport nafte i prirodnog plina.
Privatni kapital umjesto ratne odštete
Prema navodima izvora, novi fond neće predstavljati program obnove niti isplatu ratne odštete, već privatni investicioni mehanizam bez učešća državnog novca ili sredstava poreznih obveznika.
U finansiranju će učestvovati kompanije iz Sjedinjenih Američkih Država, zaljevskih arapskih zemalja, Azije, Južne Amerike i Afrike, a planirana ulaganja obuhvataju energetiku, logistiku, proizvodnju i transport.
Visoki iranski izvor izjavio je da je Teheran prvobitno od Vašingtona tražio 400 milijardi dolara odštete za ratnu štetu, ali je taj zahtjev odbijen. Nakon toga pojavila se ideja o osnivanju Fonda za obnovu i razvoj.
Prema predloženom modelu, regionalne države bi doprinosile kroz kredite, kreditne linije ili direktno finansiranje obnove ratom oštećenih industrijskih postrojenja, rafinerija, aerodroma i druge infrastrukture.
Neiskorišteni potencijal iranske ekonomije
Iran, jedna od najvećih ekonomija Bliskog istoka, tokom posljednje četiri decenije nije uspio privući značajnije strane investicije zbog američkih i međunarodnih sankcija koje su ga u velikoj mjeri isključile iz globalnih finansijskih tokova.
Zemlja raspolaže drugim najvećim dokazanim rezervama prirodnog plina i četvrtim najvećim rezervama nafte u svijetu. Uz više od 92 miliona stanovnika, mladu i obrazovanu populaciju te razvijenu industrijsku bazu, Iran posjeduje značajan potencijal u oblastima petrohemije, rudarstva, turizma i poljoprivrede.
Uslovi i naredni koraci
Investicioni fond odvojen je od paralelnih pregovora o ukidanju američkih sankcija i oslobađanju zamrznute iranske imovine u inostranstvu. Prema riječima izvora upoznatog s procesom, riječ je o dva različita finansijska mehanizma s odvojenim ciljevima i rokovima.
Fond neće biti uspostavljen niti će početi s radom prije postizanja konačnog sporazuma. Memorandum o razumijevanju, koji bi uskoro trebao biti potpisan, predstavlja okvir za aktivnosti u narednih 60 dana.
„Fond će biti formalno uspostavljen tek nakon potpisivanja konačnog sporazuma. Tokom narednih 60 dana upravitelji fonda radit će s iranskim partnerima i investitorima na definisanju projekata i investicionih prioriteta“, rekao je izvor.
Glasnogovornica Bijele kuće uputila je na izjavu američkog potpredsjednika JD Vensa (Vance) za CBS, u kojoj je naveo da bi Iran mogao dobiti pristup fondu za obnovu vrijednom 300 milijardi dolara, koji podržavaju zaljevske države, ukoliko bude poštovao odredbe sporazuma s Washingtonom.
To uključuje demontažu nuklearnog programa, uklanjanje zaliha obogaćenog nuklearnog materijala te prihvatanje strogog sistema međunarodnih inspekcija.
Izvor nije želio otkriti ko će upravljati fondom niti kako će biti organizovana njegova struktura, navodeći da ključni detalji još nisu usaglašeni.
Dodao je da su među kompanijama koje su već izrazile spremnost za ulaganje firme iz Južne Koreje, Japana, Singapura, Malezije i Sjedinjenih Američkih Država, ali nije želio objaviti njihov potpuni spisak.
Memorandum koji pokriva period od 60 dana predstavlja tek početni okvir, a ne konačni sporazum. Očekuje se da će američki i iranski pregovarači tokom tog perioda paralelno razgovarati o nuklearnim pitanjima, sankcijama i regionalnoj sigurnosti.
Iransko Ministarstvo vanjskih poslova, kao ni Ministarstvo vanjskih poslova Pakistana, koje je učestvovalo u posredovanju oko investicionog fonda, nisu odmah odgovorili na zahtjeve za komentar.
