Na planini Igman, pod vedrim augustovskim nebom i mirisom borovine koji nosi tragove herojstva, hiljade građana, porodica šehida, ratnih veterana i zvaničnika iz svih dijelova zemlje okupilo se na Velikom polju kako bi zajedno, s pijetetom i ponosom, obilježili manifestaciju „Odbrana Bosne i Hercegovine – Igman 2025 – od Dana nezavisnosti do Dana državnosti“.
To nije bio samo protokolarni skup. Bio je to povratak korijenima borbe, trenutak kada Bosna ne šuti, već tiho, ali moćno – pamti.
Igman – planina koja pamti, narod koji ne zaboravlja
Mjesto koje je u najtežim danima agresije na BiH predstavljalo simbol otpora, danas je bilo ispunjeno zastavama, bajraktarima i ratnim obilježjima, ali i emocijama koje su nadilazile riječi. Svaki pogled prema spomen-obilježju na Velikom polju, gdje su delegacije polagale cvijeće, bio je pogled ispunjen tugom, poštovanjem i zahvalnošću.
Intoniranjem himne Bosne i Hercegovine otvoreno je obilježavanje, dok su u tišini prisutni sabrano stajali – sjećajući se sinova i kćeri ove zemlje koji su svoje živote dali da bi njihova domovina opstala.
Među prisutnima i visoki zvaničnici, ali srce Igmana pripadalo narodu
Na ovom svetom mjestu okupili su se predstavnici Kantona, općinske delegacije, predstavnici boračkih udruženja, delegacija iz Hercegovačko-neretvanskog kantona, te Sifet Podžić u ime člana Predsjedništva BiH Željka Komšića, kao i dopredsjedavajući Doma naroda PSBiH Kemal Ademović.
Ipak, i pored prisustva političkih i vojnih zvaničnika, pravo značenje Igmana bilo je u oku običnog čovjeka, majke koja traži sinovo ime među šehidskim tabutima, borca koji se sa štapom oslanja na vlastitu savjest, djeteta koje po prvi put čuje priču o igmanskom maršu.
Vjera, dova i sjećanje kao stubovi opstanka
Program obilježavanja nastavljen je učenjem sura "Mulk" i "Ja Sin", ilahijama i kasidama koje su odzvanjale planinom poput eha iz ratnih godina – kao zavjet da šehidi nisu i neće biti zaboravljeni. Posebno snažan trenutak bila je pojava bajraktara i ratnih zastava, koje su nošene dostojanstveno, podsjećajući sve prisutne da se sloboda ne nasljeđuje – ona se brani, iznova i iznova.
Džuma-namaz predvodio je hafiz Mevludin ef. Dizdarević, muftija zenički i izaslanik reisu-l-uleme Husein ef. Kavazovića. Njegove riječi u hutbi bile su snažan podsjetnik na odgovornost koju danas imamo prema domovini – ne samo da je volimo, već da je čuvamo, popravljamo, branimo od zaborava, podjela, sebičnosti i nepravednih ruku.
U 13:40 sati, podignute su ruke ka nebu. Dova za domovinu – tiha, iskrena, iz dubine narodne boli i vjere – kao most između prošlosti i budućnosti, između boraca koji su pali i generacija koje tek dolaze.
Nafila u ratnoj džamiji – duhovni završetak dana punog dostojanstva
U ratnoj džamiji, tihoj svjedokinji vremena, obavljena je i nafila – dobrovoljni čin predanosti i zahvalnosti Bogu, za sve ono što je Bosna i Hercegovina preživjela, ali i molitva da više nikada ne bude uvučena u iste krvave ralje.
Igman nas podsjeća ko smo i šta ne smijemo zaboraviti
Dok su se kolone građana lagano povlačile niz padine Igmana, ostajala je tišina – ona tišina koju samo narod koji zna svoju historiju može osjetiti. Tišina iz koje se rađa snaga, otpornost i opomena da se nikada ne smijemo umoriti od pamćenja.
Na Velikom polju danas nije bilo samo protokola. Bilo je to srce Bosne koje kuca u ritmu borbe, dostojanstva i žrtve. Bilo je to podsjećanje da imamo domovinu – jer su neki, na ovim šumovitim padinama, odlučili da život daju kako bi je mi imali.
Igman nije samo planina. Igman je zavjet.
