Kriminalne mreže u Tuzima i Podgorici muče dužnike nehumanim metodama, dok država šuti; alarm koji bi trebao šokirati cijeli region...
U Crnoj Gori organizovani kriminal poprima sve brutalnije razmjere, a posljednji slučaj koji su otkrili lokalni mediji o fenomenu zelenašenja (lihvarenja) predstavlja mračnu i opasnu stvarnost za javni red i društvo u cjelini. Govorimo o strukturiranoj kriminalnoj mreži koja godinama djeluje na području Tuzi i Podgorice, s metodama koje prelaze granice bilo koje ljudske ili pravne norme: brutalna premlaćivanja, lomljenje kostiju, rezanje ušiju, silovanje, seksualno ucjenjivanje i ekstremno zastrašivanje; to su samo neki od mehanizama kontrole i plaćanja koje ova grupa koristi za naplatu svojih dugova.
Ovo više nije izolovan slučaj, već dio široko rasprostranjene pojave u cijeloj balkanskoj regiji, gdje kriminalne strukture, često s vezama u politici, policiji ili biznisu, koriste nasilne oblike pritiska na najslabije pojedince u društvu, obično ljude koji zbog siromaštva, bolesti ili nezaposlenosti upadaju u zamku zaduživanja uz visoke kamatne stope.
U konkretnom slučaju, koji su objavile "Vijesti", grupa koju predvode braća Dreshaj transformisala je svoju aktivnost u industriju nasilja i eksploatacije, gdje se ne samo tražila otplata duga po nezakonito naduvanim kamatnim stopama, već je u nekim slučajevima, prema dokazima, umjesto neplaćenih rata tražio i seks, često ucjenjivanjem članova porodica dužnika.
Crnogorske državne institucije nisu uspjele zaustaviti ovaj fenomen. Policija i tužilaštvo godinama ne poduzimaju snažne mjere, dok se mnoge žrtve ne usuđuju prijaviti, plašeći se odmazde i nepovjerujući u pravdu. Ovaj institucionalni vakuum dodatno podstiče paralelni sistem "mafijaške pravde", gdje kriminal postavlja svoja pravila, kažnjava, prijeti i vlada.
Fenomen lihvarenja nije samo kriminalni problem, već je i odraz trulog društvenog i ekonomskog sistema, gdje su ljudi prepušteni svojoj sudbini, bez pristupa bankarskim kreditima, bez socijalne pomoći, bez nade. I u takvoj klimi, kriminalni klanovi nude „brza rješenja“, ali po cijeni koja uništava ljudske živote. Nije slučajno da ove mreže najviše djeluju u regijama sa marginalizovanim zajednicama, sa niskim prisustvom države i visokim uticajem plemenskih ili klanovskih veza, što još više otežava odvajanje društva od kriminala.
Ova situacija u Crnoj Gori ima direktne posljedice i na Albaniju. Otvorena granica, prekogranične kriminalne mreže i ekonomski model Balkana koji funkcioniše na slabim temeljima državotvorstva čine organizovani kriminal regionalnim problemom. Albanija nije izuzeta od fenomena lihvarenja i ilegalnog pritiska na građane u nevolji. Ali ono što se dešava u Crnoj Gori, korištenje seksa, mučenja i straha kao valute paralelne kriminalne ekonomije, predstavlja alarm koji se ne smije zanemariti.
Umjesto da se tretiraju kao hronični periferni slučajevi, ove pojave treba istražiti kao trajnu strukturu organizovanog kriminala, koja opstaje zahvaljujući slabosti države i ćutanju društva.
Mediji, kao u slučaju lista Vijesti, igraju vitalnu ulogu u razotkrivanju ovih zločina; ali to nije dovoljno ako nije praćeno direktnom akcijom organa gonjenja i oštrom krivičnom politikom protiv zeleniša i bilo kojeg oblika nasilja radi finansijske koristi.
Na kraju krajeva, ovo je rat između dva svijeta: legalnog i ilegalnog, države i mafije, pravde i straha. Ćutjeti pred tim znači postati saučesnik.
