Memorijalni centar Potočari danas je još jednom bio mjesto duboke tuge, dostojanstva i sjećanja, gdje su uz hiljade prisutnih obavljeni dženaza-namaz i ukop deset novoidentificiranih žrtava genocida počinjenog u Srebrenici u julu 1995. godine.
Porodice žrtava, preživjeli, učesnici Marša mira te brojni građani iz Bosne i Hercegovine i svijeta oprostili su se od onih čiji su posmrtni ostaci, nakon više od tri decenije, konačno pronađeni i identificirani. Za mnoge porodice današnji ukop predstavlja završetak dugogodišnje potrage, ali ne i kraj boli koja traje već 31 godinu.
Nakon klanjanja dženaza-namaza, tabuti su, uz prozivanje imena ubijenih, preneseni do mezarja. Posljednji ispraćaj obilježili su jecaji, suze i dove članova porodica koji su svoje najmilije ispratili na vječni počinak. Tišina koja je zavladala među bijelim nišanima govorila je više od bilo koje riječi.
Među ukopanima danas nalazile su se žrtve različite životne dobi, čiji su posmrtni ostaci godinama nakon genocida pronađeni u sekundarnim masovnim grobnicama. Za njihove najbliže ovo je trenutak koji donosi barem dio smiraja, jer nakon decenija traganja napokon imaju mjesto na kojem mogu proučiti Fatihu i odati počast svojim najmilijima.
Ipak, potraga za nestalima nije završena. Više od tri decenije nakon genocida, brojne porodice još uvijek čekaju da budu pronađeni posmrtni ostaci njihovih očeva, sinova, braće i muževa. Mnogi se nadaju da će pronaći makar jednu kost kako bi svoje najmilije mogli dostojanstveno ukopati.
Po završetku ukopa nad Potočarima je počela padati kiša, kao da je i priroda dijelila tugu hiljada okupljenih. U tišini su ljudi napuštali Memorijalni centar, dok su među hiljadama bijelih nišana ostali svježi mezari deset žrtava koje su nakon više od 30 godina konačno pronašle svoj vječni smiraj.
Fotografije i videosnimci nastali tokom dana zauvijek će ostati svjedočanstvo jednog od najemotivnijih trenutaka ovogodišnjeg obilježavanja godišnjice genocida. Oni podsjećaju da sjećanje na žrtve nije samo čin odavanja počasti, već trajna obaveza čuvanja istine o zločinu počinjenom u Srebrenici, kako se takvo stradanje nikada i nigdje više ne bi ponovilo.
