Grad duhova u srcu Japana: Napušteni hoteli Kinugawe pričaju tužnu priču o propasti turizma
Napušteni gradovi širom svijeta predstavljaju nijeme, ali snažne podsjetnike na krhkost ljudske civilizacije. Nekada ispunjeni životom, smijehom i svakodnevnom užurbanosti, danas su to pusta mjesta, zarobljena u vremenu, obrasla tišinom, prašinom i zaboravom. Razlozi zbog kojih su ljudi napuštali te prostore variraju – od prirodnih nepogoda, ekonomskih krahova, ratova i političkih odluka, pa sve do ekoloških katastrofa. No, bez obzira na uzrok, svako od tih mjesta nosi svoju jedinstvenu i često potresnu priču.
Jednu takvu priču otkrio je urbani istraživač Luke Bradburn (28) tokom svog putovanja u Japan početkom 2024. godine. Prvobitno je planirao dokumentovati isključenu zonu Fukushime, ali je, izviđajući okolne lokacije, naletio na potpuno napušteno turističko područje – Kinugawa Onsen.
„Izviđao sam druge obližnje lokacije kada sam naišao na cijeli okrug napuštenih hotela. Bilo je kao da ste ušli u grad duhova“, kazao je Bradburn.
Kinugawa Onsen nekada je bio popularno ljetovalište poznato po prirodnim termalnim izvorima i elegantnim hotelima koji su se uzdizali uz rijeku i litice. Međutim, tokom ekonomske krize koja je početkom 1990-ih pogodila Japan, turizam je počeo opadati, a brojni hoteli su zatvoreni. Zbog strogih zakona o nekretninama u Japanu, mnoge zgrade nisu nikada srušene – vlasnici su preminuli bez nasljednika, a imovina je ostala zarobljena u pravnim nedoumicama.
„U Japanu je to jako drugačije. Stopa kriminala je toliko niska da napuštene zgrade ne bivaju opljačkane ili uništene tako brzo. U nekim slučajevima potrebna je dozvola vlasnika za rušenje, a ako je vlasnik preminuo, po zakonu to ne mogu učiniti 30 godina“, pojasnio je Bradburn.
Ono što je danas ostalo iza nekadašnjeg turističkog bisera djeluje poput scene iz postapokaliptičnog filma. Cijele ulice masivnih, višekatnih hotela polako nestaju pod težinom vremena i vegetacije. Bradburn je proveo više od šest sati hodajući kroz zarasle staze, slomljena stubišta i opasne litice, istražujući pet ili šest od ukupno dvadesetak zgrada. Kretanje između hotela bilo je moguće kroz međusobno povezane hodnike, a prizori unutra ostavili su ga bez riječi.
„Izvana je sve obraslo i propada, ali iznutra su neke sobe bile kao nove – netaknute, kao da ih niko nije dirao desetljećima“, rekao je Bradburn.
U hotelskim predvorjima otkrio je mnoštvo predmeta koji su svjedočili o prošlim vremenima – tradicionalne japanske onsen kupelji, netaknute sobe s posteljinom, pa čak i pića koja su još uvijek stajala na stolovima. „Jedna od najčudnijih stvari bila je ući u predvorje i vidjeti ogromnog prepariranog jelena i sokola koji i dalje stoje tamo. Bilo je bizarno. Vidio sam slike tih prostorija ranije na internetu, ali sada sam bio licem u lice s tim prizorima. Neki prostori djelovali su poput vremenskih kapsula“, dodao je.
Pronašao je čak i stare arkadne automate koji su i dalje bili puni malih igračaka. „Bilo je nadrealno“, opisao je, ali i upozorio da je kretanje u velikom dijelu tog područja bilo izuzetno opasno – podovi su nedostajali, stubišta su visjela, a dijelovi građevina su se urušavali.
„U nekim trenucima morali ste se vratiti, jer jednostavno nije bilo sigurno nastaviti dalje“, objasnio je.
Cijelo iskustvo opisao je kao emocionalno i dezorijentirajuće. „Dobijete osjećaj kakav je život ovdje morao biti na vrhuncu... a onda je jednostavno sve stalo. Jezivo je, tužno i fascinantno u isto vrijeme“, zaključio je.
I danas Kinugawa Onsen privlači poneke radoznale istraživače i fotografe, ali njegova napuštena jezgra – grad duhova s desetinama oronulih hotela – stoji kao nijemi, sablasni spomenik nekadašnjem japanskom turističkom procvatu... i njegovom bolnom padu.
