Uz svakodnevne izazove u borbi za egzistenciju, građani Bosne i Hercegovine suočeni su s konstantnim prilivom vijesti o ratovima, katastrofama i patnjama, od Gaze do Ukrajine. Taj teret dodatno otežavaju slike stradanja u domaćim krajevima, poput prizora iz Donje Jablanice, Buturović Polja i drugih mjesta pogođenih nezapamćenim poplavama, uz najave da bi se slične tragedije mogle ponoviti.
Pitanje koje se postavlja je kako sačuvati mentalno zdravlje u ovakvom okruženju, gdje su ljudi svakodnevno izloženi slikama boli i patnje. U eri društvenih mreža i masovnih medija, pojedinci su neizbježno izloženi informacijama, čak i kada to ne žele. Ovakva konstantna izloženost teškim vijestima ostavlja trag na psihu, a njen utjecaj zavisi od ličnosti i prethodnih iskustava. Posebno su osjetljivi oni koji su već prošli kroz traume, poput ratnih dešavanja ili poplava iz 2014. godine, jer ponovni susret s novim katastrofama može izazvati retraumatizaciju.
Mediji u ovoj situaciji imaju veliku odgovornost. Iako je njihova dužnost informisati javnost, to ne znači da je potrebno detaljno izvještavati o svakom događaju. S druge strane, pojedinci bi trebali pažljivo birati koje informacije prate, jer stalna izloženost može imati negativne posljedice po mentalno zdravlje. Iako svijet možda nije postao surovije mjesto, danas smo samo bolje informisani o globalnim dešavanjima. Nekada su vijesti ostajale u okvirima lokalnih zajednica, dok danas saznajemo i o događajima na drugom kraju svijeta, što može povećati osjećaj nemoći.
Zaključuje se da se mentalno zdravlje ne može kupiti ili brzo steći – ono se gradi kroz dugi period. Osim što pojedinci moraju sami brinuti o sebi, veliku odgovornost snose i vlasti, obrazovni sistem, te mediji, koji bi trebali usmjeravati javnost prema zdravijim pristupima suočavanju s teškim vijestima.
