Diplomatske poruke sa zasjedanja UN-a: Komšić o “embargu na demokratiju”, Vučić i Milanović o BiH, Netanyahu u izolaciji
Generalna skupština Ujedinjenih nacija i ove godine donijela je mnoštvo poruka koje će odjekivati i u Bosni i Hercegovini i u regiji.
Komšićevo izlaganje: optužbe međunarodnoj zajednici i poruka o Gazi
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić obratio se svjetskim liderima u govoru koji je trajao oko 25 minuta. Fokusirao se na problem unutrašnjih blokada i naglasio odgovornost međunarodne zajednice, koju je optužio za “embargo na demokratiju”. Posebno je istakao presudu u slučaju Kovačević i osvrnuo se na rat u Gazi, gdje je govorio snažno i dosljedno svom dosadašnjem političkom kursu.
Ipak, ostaje pitanje je li govor trebao biti sadržajniji u smislu konkretnih zahtjeva prema Ujedinjenim nacijama, budući da ovakva izlaganja često imaju dvostruku publiku – i domaću, i međunarodnu.
Vučić i Milanović: regionalne poruke preko govornice UN-a
U ranijim danima zasjedanja, predsjednici Srbije i Hrvatske iskoristili su priliku da u svojim govorima dotaknu Bosnu i Hercegovinu. Aleksandar Vučić otvoreno je branio Milorada Dodika, što predstavlja flagrantno miješanje u unutrašnja pitanja BiH. Njegova retorika ostaje usklađena s politikama koje reflektuju utjecaj Kremlja, a često se koriste za skretanje pažnje s unutrašnjih kriza u Srbiji.
S druge strane, Zoran Milanović ponovo se vratio na temu Izbornog zakona u BiH, ponavljajući stavove koji već godinama dolaze iz Zagreba. Iako nastupa kao predsjednik Hrvatske iz redova SDP-a, njegovi stavovi ostaju zarobljeni u HDZ-ovskoj inerciji.
Poruke obojice lidera, iako namijenjene primarno domaćoj publici, imaju različit intenzitet: Milanovićevi su već viđeni, dok su Vučićevi potencijalno daleko opasniji, jer pokušavaju legitimisati destabilizirajuće poteze u BiH.
Netanyahu: prazna sala i politička izolacija
Posebnu pažnju izazvao je govor izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, kojeg su mnoge delegacije bojkotovale napuštanjem sale. Njegova tvrdnja da mu “lideri privatno zahvaljuju” iako ga javno osuđuju, djelovala je kao političko zaobilaženje istine. Netanyahu je i ranije koristio grafičke prikaze i dramatične poruke, poput one iz 2012. o “iranskoj bombi”, koja se nikada nije ostvarila.
Ovaj put, njegov nastup više je podsjećao na nesuvisli kviz u kojem je optuživao gotovo sve, dok je realnost ostala nepromijenjena – Izrael se suočava sa sve većom izolacijom. Znakovito je i to da ga je čak i Donald Trump javno upozorio riječima da je “dosta, dosta”, iako se od bivšeg američkog predsjednika uvijek može očekivati nagli zaokret. Ipak, očito je da ni Sjedinjene Američke Države više ne mogu ignorisati globalni pritisak zbog izraelske politike.
Vučić–Netanyahu: susret dvojice izolovanih lidera
U diplomatskim krugovima posebno je primijećeno da većina svjetskih lidera izbjegava sastanke s Netanyahuuom. Njegov susret s Aleksandrom Vučićem više govori o njihovoj međusobnoj političkoj izolaciji nego o utjecaju. Prema diplomatskim izvorima, ni jedan ni drugi nisu bili pozvani na posebne prijeme organizovane u okviru UN-a, što se smatra jasnim indikatorom kako ih tretira međunarodna zajednica.
