Srbija, država koja se 2007. godine u Skupštini proglasila „vojno neutralnom“, danas se naoružava kao da se sprema za Treći svjetski rat. Iako u ustavu i zakonima ne piše ni kada, ni kako, ni protiv koga bi se tobože neutralna Srbija trebala braniti, budžeti se prazne, krediti se dižu, a vojne igračke stižu – i to najskuplje, iz najluksuznijih vojnih salona Evrope.
Najnovija akvizicija: 12 francuskih borbenih aviona Rafale, koje je nedavno kupila i Hrvatska – ali uz manju pompu i više transparentnosti. Srbija će za ovaj paket platiti blizu dvije milijarde eura, i to ne iz rezervi, nego zaduživanjem kod stranih banaka. Dakle, narod će jesti skuplji hljeb, dok će nebo iznad Topole i Banatskog Karlovca krstariti najmodernije letjelice četvrte generacije – bez raketa Meteor, jer im ih Francuzi ne žele prodati.
Jer i Francuzi znaju ono što Beograd pokušava da prikrije – da se neko možda priprema za više od parade. Da vojna neutralnost može biti samo marketinški trik, dok se iza kulisa šije novi plan za „očuvanje srpskog sveta“, a možda i koji helikopterski desant tamo gdje srpski član Predsjedništva BiH vidi „ugroženost“.
Višenamjenski Rafale bez višemanjezonskog smisla
Srbija već ima 14 borbenih aviona, uključujući šest moderniziranih MiG-ova 29, koji su, nakon ruskog šminkanja, dobili i rakete s dometom do 120 kilometara. Imaju još 26 lakih jurišnih letjelica. Dakle, nije da nemaju šta da polegne u zrak kad zatreba – ako ikad zatreba. Ali sad, s Rafaleima (bez Meteora), Vučićeva armada će imati i francuski stil. Neka ima i malo luksuza – avionima, dok gladni građani čekaju subvencije za gorivo i helikopterom prenose porodilje.
No, nije sve baš tako sjajno kako Beograd želi prikazati. Specijalizirani vojni portali poput „Balkanske bezbjednosne mreže“ i „Bulgarian Military“ ukazuju da Francuzi ipak ne žele Srbiji prodati najmoćnije rakete dugog dometa. Boje se da bi mogla predstavljati prijetnju članicama NATO-a u susjedstvu. A to nam sve već govori da niko Beogradu više ne vjeruje kada kaže „ne boj se komšija, neće ti ništa biti“.
Strategija „neutralne sile“: jača i od JNA, ali bez neprijatelja
Aleksandar Vučić ne krije – sve je to „zbog promjene vojne doktrine“, i zato što „ne smijemo dozvoliti da nam se ponovi 1995. i 1999.“. Drugim riječima, Srbija kupuje Rafalee jer su ih Hrvati uzeli, jer NATO je tukao 1999., jer je Oluja završila neslavno, i jer – eto – nikad ne znaš. A kad već nemaš realnog neprijatelja, uvijek možeš izmisliti nekog – ili obnoviti starog.
U tom duhu, Srbija je još 2019. u zvaničnu Strategiju odbrane upisala da je očuvanje Republike Srpske strateški vanjskopolitički prioritet. Da, to je isto ona Republika Srpska koja je ustavno dio Bosne i Hercegovine. Pa se s pravom postavlja pitanje: da li Srbija planira braniti „neutralnost“ tako što će se miješati u unutrašnje stvari druge države? Jer ako će Rafalei biti čuvari mira, zašto im treba 120 kilometara dometa i avioni koje ni neke NATO članice nemaju?
Prijatelji, neprijatelji i neka „posebna“ braća
Vučić se kune da Srbija nikoga neće napasti. I da se sve to radi samo da bi Beograd bio „jači od značajnog dijela susjeda“. Srećom, Makedonija, Crna Gora i Albanija nemaju slične ambicije, jer da imaju, možda bi sad i one naručile eskadrilu F-35.
Ipak, dok Srbija svoje resurse troši na francuske avione, u regionu raste zabrinutost. Jer iza svakog Vučićevog „ne boj se“ stoji Dodikov „doći ćemo ako zatreba“, a iza svakog srbijanskog helikoptera stoji oblak koji se nadvija nad BiH, posebno kad se počne pričati o „ugroženosti Srba“. A kad znamo da nijedna druga zemlja u regiji ne štiti svoje sunarodnike po inostranstvu sa više žara i spremnosti da digne vojsku – jasno je da oružje nije kupljeno za defile.
Region na oprezu, Evropa u rukavicama
Evropska unija ćuti. NATO promatra. A region – pamti. Pamti da se svaka priča o „očuvanju“ do sada završila razaranjem. Da se svaka „doktrina“ kod nas redovno pretvara u metak. I da se svaka laž o neutralnosti u konačnici pretvori u prijetnju. Zato nije ni čudo da se Rafalei ne doživljavaju kao kupovina već kao poruka.
Poruka koja, kao i mnoge iz Beograda, ne zvuči miroljubivo, koliko god da je zamotana u diplomaciju. A ako Srbija stvarno želi mir, prvo što bi trebala uraditi jeste da prestane govoriti o Republici Srpskoj kao „strateškom cilju“. Jer zemlje koje kupuju Rafalee zbog teritorije druge države – nisu neutralne. One su samo u pripremi.
I to svi vide. Osim možda onih koji Rafalee vide kao ptice mira. Samo što te ptice lete s punim rezervoarima i praznim izgovorima.
