UVOZ HRANE NADMAŠIO SVE: BOSNA I HERCEGOVINA SVE VIŠE OVISI O STRANIM TRŽIŠTIMA
Bosna i Hercegovina sve je dublje uronjena u ovisnost o uvozu osnovnih životnih namirnica, što potvrđuju najnoviji podaci za 2025. godinu. Vrijednost uvezenih prehrambenih proizvoda dosegnula je čak 2,72 milijarde eura, čime je višestruko nadmašen uvoz pojedinih strateških roba, uključujući i naftne derivate koji se u zemlji uopće ne proizvode.
Ovakva struktura vanjskotrgovinske razmjene jasno ukazuje na dugoročnu slabost domaće ekonomije – nedovoljnu proizvodnju hrane i snažnu oslonjenost na vanjske dobavljače. Uprkos prirodnim resursima, obradivom zemljištu i povoljnim klimatskim uslovima, domaća poljoprivreda ne uspijeva zadovoljiti potrebe stanovništva.
ŠTA SE NAJVIŠE UVOZI
Među najvažnijim uvoznim stavkama dominiraju proizvodi koji čine osnovu svakodnevne prehrane. Goveđe meso, pšenica, gotovi pekarski proizvodi i stočna hrana nalaze se na samom vrhu liste, uz značajne količine voća i bezalkoholnih pića.
Samo u 2025. godini uvoz mesa iznosio je 131,1 milion eura, što jasno pokazuje da domaće stočarstvo ne može odgovoriti zahtjevima tržišta. Razlozi se kreću od nedovoljne proizvodnje do visokih troškova i slabe konkurentnosti u odnosu na proizvođače iz Evropske unije.
Uvoz pšenice dosegao je gotovo 66,5 miliona eura, dok je vrijednost uvezenih pekarskih proizvoda porasla za 21 posto u odnosu na prethodnu godinu, približivši se iznosu od 70 miliona eura. To znači da značajan dio svakodnevne prehrane građana dolazi iz inostranstva.
Posebno se izdvaja uvoz sastojaka za proizvodnju alkoholnih pića, koji je dostigao 157,6 miliona eura. Slijede pivo sa 94,3 miliona, kafa s 93,2 miliona i cigarete s 88,8 miliona eura. Flaširana voda također zauzima značajan udio, s vrijednošću uvoza od 146,2 miliona eura.
Istovremeno, proizvodi poput morske ribe, školjki i agruma imaju znatno manji udio u potrošnji, što dodatno oslikava strukturu prehrambenih navika stanovništva.
IZVOZ: SIROVINE UMJESTO GOTOVIH PROIZVODA
Za razliku od uvoza, izvoz prehrambenih proizvoda iz Bosne i Hercegovine znatno je skromniji i iznosi oko 619 miliona eura. Struktura izvoza pokazuje da zemlja uglavnom plasira sirovine i poluproizvode, umjesto finalnih proizvoda s većom dodanom vrijednošću.
Među najvrjednijim izvoznim artiklima nalaze se ulje od sjemena suncokreta i šafranike za industrijsku upotrebu, mlijeko, konzervirani proizvodi od pilećeg mesa, keksi, vafli i smrznute maline.
Mlijeko je jedan od vodećih proizvoda s izvozom od 35,3 miliona eura, ali istovremeno sektor ovisi o uvozu stočne hrane i repromaterijala, čija je vrijednost porasla na 73,5 miliona eura. Ovaj odnos dodatno potvrđuje strukturnu neravnotežu u domaćoj proizvodnji.
DOMINACIJA UVOZA IZ EU I REGIJE
Najveći dio uvoza dolazi iz zemalja Evropske unije, koje učestvuju s oko 54 posto ukupne vrijednosti, odnosno 1,21 milijardu eura. Zemlje regije obuhvaćene CEFTA sporazumom učestvuju s dodatnih 29 posto.
Među pojedinačnim državama, najveći dobavljač je Srbija s oko 701 milion eura izvoza u BiH. Slijede Hrvatska sa 334,3 miliona, Njemačka s 205,3 miliona, Italija sa 183,4 miliona i Mađarska sa 136,4 miliona eura.
S druge strane, Bosna i Hercegovina ostvaruje značajniji izvoz hrane u vrlo ograničen broj zemalja. Tek u dvije države izvoz prelazi vrijednost od 100 miliona eura, dok je jedini primjetan trgovinski suficit ostvaren s Turska, i to u iznosu od 15,8 miliona eura.
RAST UVOZA BEZ RASTA PROIZVODNJE
Ukupna razlika između uvoza i izvoza jasno pokazuje dubok trgovinski deficit u sektoru hrane. Dok je uvoz dosegao 2,72 milijarde eura, izvoz je ostao na približno 619 miliona, što znači da BiH višestruko više troši na uvoz nego što zarađuje od izvoza.
Povećanje vrijednosti uvoza nije rezultat veće domaće potrošnje, već prvenstveno rasta cijena na globalnom tržištu. Poskupljenja sirovina, hrane i energenata, zajedno s utjecajem suša, ratova i logističkih poremećaja, dodatno su opteretila vanjskotrgovinski bilans zemlje.
STRATEŠKI IZAZOV ZA BUDUĆNOST
Podaci za 2025. godinu potvrđuju da Bosna i Hercegovina nema stabilan i samoodrživ prehrambeni sistem. Ovisnost o uvozu osnovnih namirnica čini zemlju posebno ranjivom na globalne poremećaje – bilo da se radi o cijenama, transportu ili političkim krizama.
Bez značajnijih ulaganja u poljoprivredu, modernizaciju proizvodnje i razvoj prehrambene industrije, ovaj trend će se nastaviti. Dugoročno, to ne predstavlja samo ekonomski problem, već i pitanje sigurnosti – jer prehrambena ovisnost direktno utiče na stabilnost i kvalitet života stanovništva.
