Američka administracija tokom ove godine ozbiljno je strahovala da bi Izrael mogao izvesti atentate na dvojicu najvažnijih iranskih zvaničnika uključenih u pregovore sa Sjedinjenim Američkim Državama, što bi, prema procjenama Washingtona, moglo potpuno uništiti diplomatske napore za prekid sukoba i otvoriti put novoj eskalaciji rata.
Kako piše The New York Times, pozivajući se na sadašnje i bivše američke zvaničnike, posebna zabrinutost odnosila se na iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchija i predsjednika parlamenta Mohammada Baghera Ghalibafa, koji su imali ključnu ulogu u pregovorima između Teherana i Washingtona.
Prema navodima lista, američke obavještajne i diplomatske strukture postale su posebno oprezne nakon što su u aprilu započeli intenzivni razgovori o mogućem primirju i širem političkom sporazumu između dvije zemlje.
U Washingtonu su procjenjivali da bi eventualna likvidacija dvojice iranskih pregovarača mogla potpuno prekinuti diplomatski kanal i ponovo gurnuti region u otvoreni rat. Zbog toga su Sjedinjene Američke Države, navodi se, preko partnerskih država u regiji upozorile Teheran da postoji mogućnost da bi Araghchi i Ghalibaf mogli postati mete izraelskih operacija.
Izvještaj također opisuje sve izraženije razlike između američkih i izraelskih ciljeva tokom sukoba s Iranom. Dok je administracija predsjednika Donalda Trumpa nastojala ostaviti prostor za pregovore, Izrael je, prema pisanju lista, bio fokusiran na eliminaciju najutjecajnijih političkih i sigurnosnih ličnosti u Iranu.
Među ubijenim zvaničnicima, navodi The New York Times, našli su se i Ali Larijani te bivši ministar vanjskih poslova Kamal Kharazi, iako ih je Washington smatrao potencijalno važnim sagovornicima u budućim pregovorima.
Takvi potezi dodatno su pokazali da se američka strategija, usmjerena ka postizanju političkog dogovora, sve više razlikovala od izraelskog pristupa, čiji su ciljevi uključivali promjenu vlasti u Teheranu, slabljenje iranske mreže regionalnih saveznika i dugoročno uništavanje raketnih kapaciteta Islamske Republike.
U međuvremenu su Sjedinjene Američke Države i Iran tokom juna postigli okvirni dogovor kojim je omogućeno ponovno otvaranje Hormuškog moreuza te nastavak razgovora o iranskom nuklearnom programu, što je predstavljalo prvi ozbiljniji diplomatski pomak nakon višemjesečnih sukoba.
Zbog straha od mogućih atentata, iranske vlasti značajno su pooštrile sigurnosne mjere za svoje zvaničnike. Kada je Ghalibaf u aprilu putovao u Islamabad na sastanak s američkim potpredsjednikom JD Vanceom, Pakistan je, prema navodima lista, angažovao borbene avione koji su pratili iranski avion tokom cijelog leta.
Na povratku prema Teheranu iranske sigurnosne službe upozorile su delegaciju na moguće informacije o planiranom izraelskom napadu, zbog čega je avion prinudno sletio u Mashhad. Ostatak puta do glavnog grada iranska delegacija nastavila je kopnenim putem, putujući gotovo osam sati pod pojačanim osiguranjem.
Uprkos sigurnosnim prijetnjama, iranski pregovarači nisu prekinuli diplomatske kontakte. Tokom narednih sedmica učestvovali su na sastancima u Kataru i Švicarskoj, gdje su nastavili razgovore s američkom delegacijom o mogućem trajnom sporazumu između dvije zemlje.
