Elvedin Grabovica, bivši direktor Elektroprivrede BiH i dugogodišnji poslovni i kućni prijatelj federalnog premijera Nermina Nikšića, od 1. marta 2026. koristi jednogodišnje neplaćeno odsustvo sa Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Zvanično obrazloženje Odluke dekanese Melihe Bašić navodi da odsustvo koristi “u svrhu provođenja istraživanja i pisanja knjige u inostranstvu, s ciljem sticanja uslova za izbor u više zvanje”. No, ono što dekanese i univerzitetske administracije ne naglašavaju jeste da je ovaj “akademski poriv” uslijedio upravo nakon što su istraživači Istrage otkrili milionske poslove koje su Grabovica i njegove firme ostvarile kao podizvođači na projektima Autocesta Federacije BiH.
U augustu i novembru 2025. godine, firme u vlasništvu Grabovice potpisale su dva ugovora ukupne vrijednosti 2,5 miliona maraka. Prvi, zaključen u augustu, odnosio se na isporuku opreme za dionicu Putnikovo Brdo–Medakovo, dok je drugi, iz novembra, potpisan sa firmom Tajenta Split, u vlasništvu Grabovice, za opremu tunela Nemila–Vranduk, u vrijednosti od milion eura. Drugi ugovor dobila je kompanija Meganet Sarajevo, također u njegovom vlasništvu, registrovana na istoj adresi kao firma BS Telecom, poznata po dobijanju većine poslova na Autocestama zahvaljujući političkim vezama sa premijerom Nikšićem. Vrijednost ugovora Meganeta iznosi oko pola miliona maraka.
Posebno je indikativno da je u Meganetu godinama zaposlen Haris Nikšić, sin premijera FBiH, što dodatno naglašava duboku mrežu pogodovanja i sukoba interesa koji povezuju javne institucije, firme u privatnom vlasništvu i vrh političke moći u Federaciji. Ovakve veze otvaraju ozbiljna pitanja o zakonitosti dodjele ugovora i o tome koliko se javni novac koristi za privatno bogaćenje, dok državni organi ostaju paralizirani ili nemoćni pred političkim pritiscima.
Prema podacima Istrage, Grabovica je veći dio novca od ovih ugovora već prebacio u Hrvatsku. Tamo, pod pokrićem “istraživanja i pisanja knjige”, praktično se sakrio od mogućeg procesuiranja. Umjesto da odgovara za milionske transakcije koje su prošle bez transparentnosti, Grabovica koristi univerzitetsko odsustvo kao savršeni paravan za bijeg od pravde. Odluka fakulteta, koja formalno priznaje njegov zahtjev, u stvarnosti postaje instrument koji štiti moćne prijatelje u vrhu vlasti i omogućava im da javni novac preusmjere u privatne džepove.
Ovaj slučaj ilustrira kako političko-poslovni elitizam funkcioniše u Federaciji BiH: kad javne institucije, uključujući univerzitete i javna preduzeća, postanu produžena ruka privatnih interesa, obični građani ostaju uskraćeni za pravdu i transparentnost. Milioni maraka iz javnog novca, namijenjeni izgradnji ključnih infrastrukturnih projekata, nestaju u privatnim rukama, dok formalni zakonski okviri i akademska pravila služe samo kao dimna zavesa za skrivanje kriminala i pogodovanja.
Na kraju, pitanje ostaje otvoreno: dok Grabovica “istražuje i piše knjigu” u Hrvatskoj, ko će u Bosni i Hercegovini preuzeti odgovornost za milionske malverzacije, sukob interesa i sumnjive ugovore koji traju već godinama? Odgovor na to pitanje izgleda sve dalji, jer politička moć, prijateljstva i privatni interesi i dalje nadjačavaju zakon i etiku.
