Odluka Emmanuela Macrona da ponovo otvori dijalog s Rusijom mogla bi značajno promijeniti trenutnu situaciju...
Možda su Francuzi lukaviji, ili jednostavno diplomatskiji, znajući da diplomatija služi za komunikaciju s neprijateljima i protivnicima i prevazilaženje razlika. Alternativa je, zapravo, nastavak rata. Činjenica ostaje da bi odluka Emmanuela Macrona da ponovo otvori dijalog s Rusijom mogla značajno promijeniti trenutni scenario. Dovoljno je ponovo pročitati polurečenice koje izlaze iz Jelisejske palate da bi se shvatilo značenje ove akcije. "Naš cilj je učvrstiti jedinstvo Ukrajinaca, Evropljana i Amerikanaca na jasnoj i čitljivoj osnovi. Dijalog s Rusijom je neizbježan u kontekstu pregovora. Kada se stvari kristaliziraju, potrebno je otvoriti sve opcije."
Ukratko, izbjegavanje zastoja i, istovremeno, sprječavanje situacije u kojoj će danas, a posebno sutra, Trump biti jedini koji će razgovarati s Putinom. Kremlj je iskoristio položaj Jelisejske palate, čak ga i eksploatisao, kako bi istakao podjele unutar evropskog fronta, podjele koje postoje i bilo bi naivno pretvarati se da ne postoje.
Uostalom, planina bombastičnih obećanja (članstvo u NATO-u), prekršenih obaveza (konfiskacija ruskih sredstava) i uništenih snova (pobjeda Kijeva) iznjedrila je malog miša od 90 milijardi eura kredita tokom dvije godine, podijeljenog između dvadeset sedam zemalja. Ali "veliki napor" EU za Ukrajinu, logično, poslužit će samo za isplatu nekoliko plata i malo municije da se prebrodi zima. U suštini, produžit će agoniju naroda koji preživljava pod Putinovim bombama. Mir je još uvijek daleko; sporazume će sklapati Washington i Moskva, po cijeni koju će sniziti nade Kijeva. Zato Macron pokušava promijeniti najgori mogući scenario.
Stoga je važno sagledati stvari iz francuske perspektive, a istovremeno ostati u domenu hipoteza. Macron je priznao da je EU u ćorsokaku po pitanju ruske imovine i da je teutonski aktivizam kancelara Friedricha Merza produbio podjele između evropskih prijestolnica. Uhvaćena između maksimalističkih proukrajinskih stavova i blažih stavova prema Rusiji, Evropa, jednoglasno osuđena svojim institucionalnim ugovorom, riskira da izgubi relevantnost osim ako inicijativa lidera ne uzdrma stvari.
Suočena s nekontroliranim javnim dugom i produženom političkom krizom čiji je ishod još uvijek neizvjestan, Jelisejska palata ima ograničen manevarski prostor, što sugerira pragmatičniji i oprezniji pristup, uključujući daljnja ulaganja u Ukrajinu. Diplomatski aktivizam i spremnost da u budućnosti obezbijedi vlastite trupe za čuvanje demilitarizirane zone o kojoj se trenutno raspravlja su sasvim druga stvar.
U ovom trenutku sukoba, Macron smatra da više nije ni u čijem interesu da se nastavi s narativom o odbrani Ukrajine po svaku cijenu i prekidu odnosa s Rusijom, prekidu odnosa koji je već donio ogromne ekonomske troškove zemljama EU, što je rezultiralo prekidom trgovinskih odnosa i energetskih koridora. Drugim riječima, s obzirom na podjele i oklijevanje Evropljana, postoji ozbiljan rizik da se ostane na cjedilu dok Rusi i Amerikanci sklapaju mir na štetu Ukrajinaca. Gledajući unaprijed, cijena bi mogla biti veća ako Amerikanci, u dogovoru s Moskvom, upravljaju obnovom i rudarskim i poljoprivredno-prehrambenim sektorima. Postojeći kontakti i ugovori govore sami za sebe.
Francuska ima mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a i jedina je nuklearna sila među dvadeset sedam zemalja. Ova politička prednost nudi francuskom predsjedniku određeni prostor za manevar i inicijativu, s ciljem da vrati Evropu na mapu. Ako bi, kao tokom Vijetnamskog rata, put ka miru ponovo prolazio kroz Pariz, stranicu ove historije bi napisao Macron, izuzetno slab i osporavan kod kuće, ali i dalje ključni igrač na međunarodnoj sceni.
Naravno, ponovno otvaranje dijaloga s Putinom ne znači povlačenje podrške Ukrajini, već priznavanje, nakon toliko žrtava, obima te podrške koji je još uvijek moguć. Vremenski okvir za obnovu i normalizaciju Ukrajine s Rusijom trajat će cijelu generaciju, ali početak pragmatične rasprave o tome već je korak naprijed! A ujedno i čin trezvene hrabrosti.
