Ako nemate dobar osjećaj pri kupovini rabljenog, odustanite jer ćete kasnije kriviti sebe za svaki, pa i najmanji kvar. I ne kupujte auto na metar ako vam baš nije potreban prostor...
Dakle, šta kupiti, novi ili polovni automobil? Ovisno o tome kome postavite ovo pitanje, vozači će se najvjerovatnije u većini slučajeva polarizirati u dvije grupe. Onaj koji će uvijek birati potpuno nov auto (jer nov je nov) i drugi, koji će uvijek birati polovni (jer novi čim izađe iz salona gubi i do trećine vrijednosti). Scenarija je bezbroj: popriličan broj vozača nikako ne uspijeva priuštiti potpuno nov automobil, ali čak i uz činjenicu da polovni uvijek zamjenjuju za polovni, ništa im zapravo ne nedostaje.
Naprotiv, nakon jednog ili dva pozitivna iskustva s polovnicom, o modelima iz salona više ni ne razmišljaju. S druge strane, naravno, ima i onih koji možda nisu imali te sreće pa su požalili što su kupili polovni umjesto da čekaju da kupe skromniji, ali novi automobil(e) koji se ne kvari. No, ima i onih koji su upravo to učinili, a na kraju također nisu bili u potpunosti zadovoljni, što zbog utrošenog novca, što iz bilo kojeg drugog razloga, poput fantomskih kvarova.
Iz svega ovoga, naime, jasno je da univerzalnog odgovora na pitanje veći/opremljeniji rabljeni ili novi ali skromniji nema, no nikad nije zgorega ponoviti pluseve i minuseve vezane uz ovu dilemu. Jer u cijelu priču u posljednje vrijeme treba dodati još nešto, a to je činjenica da su neki kupci – zapravo njih sve više – upravo primorani okrenuti se rabljenima jer novih primjeraka određenih klasa koje smo dosad podrazumijevali i uzimali zdravo za gotovo na tržištu više – nema.
Male i velike limuzine, monovolumeni, kabrioleti, MPV vozila…, odumiru jedan za drugim ustupajući mjesto SUV-ovima. Ne ulazeći sad u uzroke i posljedice ovakvog razvoja situacije – jer to zahtijeva zasebnu analizu – jasno je da to mnoge ostavlja bez izbora, upućujući i njih na tržište rabljenih.
Dakle, koje su pozitivne i negativne strane prilikom odabira novog ili rabljenog vozila? Krenimo od osnovne pretpostavke da je kod novog automobila sve plus osim cijene. U slučaju kupovine novog, međutim, koji pripada višoj ili višoj klasi, odnosno premium brendu, plus bi zaista moglo biti sve osim cijene, ali i troškova korištenja i održavanja. U tom slučaju treba računati na veće iznose za registraciju vozila i osiguranje, a u određenoj mjeri vjerovatno i trošak potrošnje goriva, jer je kod težih i snažnijih automobila često veći.
Osim toga, međutim, treba imati na umu da se dobar dio vrijednosti vozila zaista gubi čim izađe iz izložbenog prostora. Ovu izreku ste vjerovatno čuli mnogo puta, i koliko god izgledala izlizana, vrlo je istinita. Ali s druge strane, ako nakon nekog vremena odlučite prodati ovakav automobil, imat ćete još nekoliko sredstava u rukavu: prvi ste vlasnik, auto je možda još uvijek u garanciji i sigurno ćete moći dobiti dobru cijenu za to.
Ili barem bolje od one u situaciji kada tri godine kasnije, na primjer, prodajete polovni automobil koji je već nekoliko puta mijenjao vlasnika i vjerovatno je nabrao ozbiljnu kilometražu. Svaki potencijalni kupac ovakvog rabljenog automobila, ne zaboravite, misli isto kao i vi i sigurno će pogledati kako ne samo da manje potroši na samu kupovinu, već i ne mora brinuti o kapitalnim ulaganjima kao što je veliki servis u doglednoj budućnosti.
Govoreći o samom održavanju, spomenimo još nekoliko detalja. Vrlo jednostavno, sa novim autom sve je novo. Dakle, svi oni poznati i nepoznati dijelovi o kojima, kao vozač ili vlasnik, možda ne znate ništa sve dok se s vremenom ne počnu kvariti ili habati i koristiti do te mjere da postanu zreli za zamjenu. Kod novih automobila, period do zamjene ili kupovine novih dijelova traje mnogo duže, a generalno možete računati da ćete s većinom biti zaista mirni neko vrijeme, barem otprilike, jer su izuzeci uvijek mogući.
S druge strane, treba spomenuti i činjenicu da se kod potpuno novih modela neke dječje bolesti javljaju ne tako rijetko. Tačnije, kvarovi ili kvarovi čiji je izgled posljedica činjenice da nisu bili dovoljno dugo na putu da bi njihovi proizvođači znali koje su prave prednosti, a koje mane pojedinog automobila. I samim tim, kako bi mogli postupiti u skladu s tim i ispraviti stvari koje su se pokazale lošim ili barem nedovoljno trajnim. U tom smislu uvijek je bolje ciljati na novi automobil, ali ne onaj koji je tek ušao u proizvodnju, već onaj koji je na tržištu barem nekoliko godina.
Na sve ovo, dakako, treba dodati možda i najvažniji podatak, a taj je da su cijene novih automobila u posljednjih nekoliko godina doista otišle u nebesa. Iz raznih razloga, uključujući prekide u proizvodnji uzrokovane pandemijom i nestašicom dijelova, odnosno čipova. A u situaciji u kojoj se novi automobil čeka mjesecima, čak su se i kupci koji su možda bili spremni platiti više našli u situaciji da se moraju okrenuti rabljenima – jer voziti se mora – ali to je onda naravno za sobom povuklo snažan rast potražnje polovnjaka, a time i novi rast cijena. Rezultat je to da su danas auti skuplji nego ikad, i stari i novi, i čini se da se taj trend neće uskoro preokrenuti, možda tek usporiti.
Iako se u jednom trenutku prije nekoliko mjeseci činilo da više nije moguće kupiti novi automobil bez najmanje 20.000 eura u džepu, danas to, srećom, nije baš tako. Površnim pregledom situacije u trenutku pisanja ovog teksta pronađeno je nekoliko modela ispod 15.000 eura, među kojima su Kia Picanto, Dacia Sandero i Citroen C3, i svi oni u redovnim cjenovnicima dilera. Naravno, riječ je o osnovno opremljenim modelima A i B segmenta, odnosno najmanjim ili malim automobilima, i kao takvi idealni za upoređivanje onoga što se može naći u rabljenim malim oglasima za te novce.
Ostanemo li u istom cjenovnom okviru, s ograničenjem na vozila stara do tri godine, s manje od 30.000 prijeđenih kilometara, izbor odmah raste. U ponudi se tako mogu naći modeli poput pobrojanih, ali i poneki primjerci Peugeota 208, Suzuki Ignisa, Forda Fieste, Opela Corse, Mazde 2, Nissana Micre, Renaulta Clija, Fiata 500 i Hyundaija i20, s dakako širom ponudom motorizacije i opreme. Odlučite li tolerirati nešto veću kilometražu (do 60.000 km) ili starije godište (od 2020.), ponuda za isti novac raste i širi se i na ostale klase, pa se u ponudi mogu naći i modeli poput Ceeda, i30 i Dustera, a stidljivo se počinju pojavljivati i prvi potpuno električni modeli poput Volkswagena e-Up!.
Međutim, ako pokušamo da vidimo šta se sve može kupiti za punih 5.000 evra više, odnosno za maksimalno 20.000 evra, paleta novih modela nije mnogo veća. Pored nekih već navedenih modela, sada su tu, recimo, Hyundai Bayon i Toyota Yaris Cross, a pored Clia i Dustera, sada možete početi razmišljati i o Dacia Joggeru, pa i o nekim malo prostranijim vozilima, ali su i dalje svi modeli bazirani na modelima B segmenta.
No s rabljenima je priča zato sad već primjetno drugačija: za ovaj se novac, uz ograničenje do 30.000 km i do tri godine starosti, počinju otvarati vrata raznih klasa, motorizacija i razina opremljenosti. Tu smo tako, primjerice, pronašli modele poput Honde Civic, Škode Kamiq, VW Taiga i T-Crossa, Opel Crosslanda i Kije Stonic, Fiata Tipo i Suzuki Vitare, s tim da trena spomenuti kako se ovdje i dalje mogu pronaći primjerci koji su još pod jamstvom. Jednako tako, proširimo li pretragu na do 60.000 km i godište do 2020., u priču sad ulaze i Seat Leon, Kia XCeed, VW T-Roc, Opel Mokka i Grandland, Renault Zoe, pa čak i VW Golf…
Ponuda se tako prvenstveno širi iznosom novca koji imate na raspolaganju i odlukom koliko daleko u prošlost i kilometražom koju ste spremni ići. Na kraju sami donesite odluku i pokušajte da ne budete ograničeni, već otvoreni za sve mogućnosti. Ako nemate određeni model koji zaista želite, budite spremni na kompromis, barem djelomično. Nemojte se liječiti i razmislite dvaput, ako je potrebno, i triput.
