Prvi je dan Ramazanskog Bajrama. Životi su nam užurbani,prioriteti promjenjeni, ciljevi su nam previsoko, duševno zadovoljstvo, kod većine malo. Hoćemo li se danas sastati sa rodbinom i prijateljma? Hoćemo li se pokušati sjetiti vrijednosti koje su iznad teške svakodnevnice? Hoćemo li barem na jedan dan oživjeti onaj stari osjećaj bajramovanja?
Ne tako davno, sve ovo izgledalo je malo ili puno drugačije. Ovisno o okruženju.
Karakteristično za Bošnjake je očuvanje tradicije. Ona se uvjek čuvala rame uz rame sa vjerom.
Prisjetićemo se malo bajramskih običaja nekih boljih dana.
Prvi dan Bajrama djeca posjećuju roditelje. Zavisno od mjesta do mjesta djeca roditelje ljube u ruku ili u lice. Prilikom čestitanja Bajrama zaziva se Božiji bereket i blagoslov riječima: „Bajram šerif mubarek olsun.”
Nezaobilazan dio bajramskog slavlja su bajramluci, prigodni pokloni za roditelje, rodbinu i djecu. Ženski članovi porodice nekada su se darivali katom, ili nekim drugim odjevnim predmetom, dok se muškarcima darivalo ono što im je milo. Maloljetna djeca se uglavnom daruju slatikišima i novcem uz obavezno pitanje o tome da li je dijete postilo i koliko dana. Od odgovora na to pitanje zavisila je veličina nagrade, jer je dijete koje je postilo više dana ramazana izdašnije nagrađivano.
Običaj je da se svi članovi uže porodice sakupe kod roditelja na zajednički bajramski ručak. Bajramska sofra sadržavala bi najomiljenija jela svih članova porodice. Tradicionalni bajramski običaji, poput onog koji se još uvijek njeguje u nekim mjestima je da svi muškarci prvi dan Bajrama zajedno obilaze jedni druge na način da krenu s jedne strane sela i posjećuju svaku kuća dok ne dođu do kraja sela il mahale, a drugi dan Bajrama žene obilaze selo na isti način, uz neizbježne bajramske kolače, kahvu i sok, predstavlja najefektivniji vid učvršćivanja rodbinskih i komšijskih veza, jer i onī koji su možda u nekoj zavadi znaju da će u danima Bajrama jedni druge pogledati u lice dijeleći zajedničku sreću zbog nastupanja ovog blagdana.
Sve to duboko je ukorijenjeno u našoj vjeri dini islamu koji od vjernika zahtjeva da žive u harmoniji, bratskoj slozi i ljubavi. Imajući na umu navedeno, proslavljanje Bajrama vjerom zabranjenim, pokuđenim i neprimjerenim sadržajima predstavlja bezobzirnu uvredu Bogu, islamu i Bošnjacima.
Protokom stoljeća Bošnjaci su obilježavanje Bajrama obogatili svojim manjim ili većim, ali prepoznatljivim, prinosima ili bajramskim običajima. Ovi običaji, bili oni vjerske, društvene, ili, recimo, kulinarske prirode, nikada nisu prelazili u kič i neukus, ostajući uvijek u granicama pristojnosti i ljudskosti. U skladu sa napretkom i društvenim razvojem generacije Bošnjaka su kroz minula stoljeća dodavali ili oduzimali nešto od forme bajramskih običaja, ali nikada do današnjih dana nisu zahvatili u suštinu Bajrama.
Bajram Šerif Mubarek Olskun.
