Iza zatvorenih vrata, daleko od reflektora, traje višedecenijski spor koji korijene vuče iz doba SFRJ. Slovenačka kompanija Elektrogospodarstvo Slovenije – razvoj in inžiniring (EGS) iz Maribora, koja je nekada ulagala u izgradnju RiTE Ugljevik, danas pred arbitražama potražuje naknadu za neisporučenu električnu energiju i povrat uloženih sredstava. Na drugoj strani stoji termoelektrana iz Ugljevika i, posredno, država Bosna i Hercegovina.
Prema obrazloženju EGS-a, ulaganja iz osamdesetih davala su pravo na isporuku dijela proizvodnje Ugljevika, što je prekinuto početkom ratova 1991. godine. Dugo je sve ostalo u statusu quo, da bi 2014. Slovenci pokrenuli dva postupka: komercijalnu arbitražu protiv RiTE Ugljevik u Beogradu i investicionu arbitražu protiv BiH pred ICSID-om u Washingtonu.
Beogradski predmet je završen s djelimičnim uspjehom EGS-a. Iz Pravobranilaštva BiH potvrđeno je da je „oko 90% tužbenog zahtjeva EGS-a odbijeno“, ali je prihvaćen dio koji se odnosi na naknadu štete za neisporučenu električnu energiju „od 12. juna 2011. do 31. decembra 2021. godine, uključujući glavnicu i akumulirane kamate“. Protivtužbeni zahtjev RiTE Ugljevik je odbijen. Kao posljedica, od 1. februara 2024. Ugljevik isporučuje EGS-u trećinu svoje proizvodnje po tržišnim, komercijalnim cijenama, što Pravobranilaštvo opisuje kao vraćanje na „inicijalni samoupravni sporazum“ kroz savremeni aranžman isporuka.
Paralelno, ICSID je 18. maja 2020. utvrdio nadležnost, ali je postupak — na zajednički zahtjev stranaka — obustavljen do okončanja beogradske arbitraže i potom produžen do 31. oktobra 2025. Pravobranilaštvo navodi da bi „potpuno sprovođenje odluka iz komercijalne arbitraže“ moglo učiniti investicioni spor bespredmetnim, dok EGS, pozivajući se na pravila povjerljivosti, ne komentira detalje.
Kolika je stvarna obaveza? U javnom prostoru spominjao se iznos od 127 miliona KM za period 2022–2024, ali zvanične potvrde nema. „Pregovori su u toku… preciznije informacije bit će moguće tek po njihovom okončanju“, poručuju iz Pravobranilaštva. Iz RiTE Ugljevik odbacuju poređenja s ranijim milionskim sporovima RS-a, tvrdeći da je riječ o „potpuno drugačijem slučaju“, te naglašavaju da se „preduzimaju svi mogući koraci“ radi zaštite preduzeća i energetske stabilnosti.
Ako pregovori uspiju, epilog bi mogao biti trajni model isporuka koji amortizira finansijski teret i gasi ICSID postupak. Ako propadnu, BiH bi se mogla suočiti s novim milionskim zahtjevima pred međunarodnim tribunalom čije su odluke obavezujuće. Kakav god ishod, jasno je da računi jugoslovenskog naslijeđa danas stižu s kamatom — a krajnju cijenu, direktno ili kroz javne kompanije, na koncu plaćaju poreski obveznici.
