Treća sedmica sukoba: Rat protiv Irana bez rezultata, raste strah od geopolitičkog i ekonomskog bumeranga
Rat između Sjedinjenih Američkih Država i Izraela protiv Irana ulazi u treću sedmicu bez jasnog strateškog rezultata, dok se istovremeno povećava broj pitanja o stvarnim ciljevima operacije, njenim političkim posljedicama i potencijalnom utjecaju na globalna energetska tržišta.
U međunarodnim političkim i sigurnosnim krugovima sve se češće govori o mogućnosti da sukob preraste u dugotrajan i skup konflikt bez jasnog ishoda. Uprkos intenzivnim vojnim operacijama i seriji zračnih napada, ključni strateški ciljevi još uvijek nisu jasno definisani, što dodatno pojačava neizvjesnost oko daljnjeg razvoja situacije.
Napadi na desetine ciljeva u Iranu
Tokom zračnih operacija izvedenih između 13. i 14. marta pogođeno je, prema dostupnim informacijama, oko 90 ciljeva unutar Irana. Napadi su bili usmjereni na različite vojne i logističke objekte, a dio operacija bio je fokusiran i na energetsku infrastrukturu.
Među najznačajnijim metama našlo se ostrvo Kharg, koje predstavlja jedno od ključnih čvorišta iranskog izvoza nafte. Ovaj terminal ima centralnu ulogu u plasmanu iranske nafte na međunarodna tržišta i smatra se jednim od najvažnijih energetskih objekata u zemlji.
Napadi na takve ciljeve ukazuju na pokušaj proširenja pritiska na Iran ne samo vojno, već i ekonomski, posebno kroz ograničavanje njegovog izvoza energenata.
Hormuški moreuz i dalje izvan kontrole
Uprkos intenziviranju operacija, jedno od najvažnijih strateških pitanja ostaje neriješeno – kontrola Hormuškog moreuza.
Ovaj uski morski prolaz između Irana i Omana smatra se jednim od najvažnijih energetskih koridora na svijetu, kroz koji prolazi značajan dio globalne trgovine naftom. Iran već godinama koristi mogućnost blokade ili ugrožavanja prolaza kao oblik strateškog odvraćanja.
Prema procjenama brojnih analitičara, američke snage još uvijek nisu uspjele neutralizirati tu prijetnju niti osigurati potpunu kontrolu nad ovom ključnom tačkom svjetske trgovine energijom.
Različiti ciljevi Washingtona i Tel Aviva
U analizi sukoba često se naglašava da Sjedinjene Države i Izrael imaju različite strateške ciljeve.
Izrael je otvoreno saopćio da mu je cilj maksimalno oslabiti Iran, uključujući i političke promjene unutar same zemlje. Takav pristup podrazumijeva dugoročnu strategiju destabilizacije iranskog političkog i sigurnosnog sistema.
Sjedinjene Države, međutim, djeluju u mnogo složenijem geopolitičkom okviru. Osim vojnih kalkulacija, Washington mora voditi računa o ekonomskim posljedicama sukoba, reakcijama međunarodnih partnera i stabilnosti globalnih tržišta.
Pitanja u američkom Senatu
Nejasno definisani ciljevi sukoba postali su tema političkih rasprava i u Washingtonu.
Demokratski senator Chris Murphy javno je upozorio da američka administracija nije jasno definisala krajnji cilj vojne kampanje.
Prema njegovim riječima, nije precizirano da li je cilj operacija eliminacija iranskog nuklearnog programa ili promjena režima u Teheranu. Murphy je također istakao da administracija nije predstavila ni konkretan plan kojim bi se osigurala sigurnost plovidbe kroz Hormuški moreuz.
Unutrašnji politički pritisci
Sukob bi mogao imati i značajne političke posljedice unutar Sjedinjenih Država.
Predsjednik Donald Trump već se suočava s kritikama dijela vlastitog političkog pokreta. Unutar pokreta MAGA pojavili su se glasovi koji upozoravaju da novo vojno angažovanje predstavlja odstupanje od izolacionističke retorike koja je bila centralni dio njegove političke kampanje.
Među najglasnijim kritičarima je i poznati medijski komentator Tucker Carlson, koji je upozorio da bi ulazak u novi rat na Bliskom istoku mogao imati ozbiljne političke posljedice za administraciju.
Energetska dilema
Napadi na iransku energetsku infrastrukturu otvaraju i novu stratešku dilemu za Washington.
S jedne strane, ograničavanje iranskog izvoza nafte moglo bi dodatno oslabiti ekonomiju Teherana i utjecati na njegove međunarodne partnere, uključujući Kinu, jednog od najvećih kupaca iranske nafte.
S druge strane, takav pristup nosi ozbiljan rizik destabilizacije globalnih energetskih tržišta. Svako značajno smanjenje ponude nafte iz regije Perzijskog zaljeva može dovesti do naglog rasta cijena energenata, što bi moglo izazvati dodatne inflacijske pritiske širom svijeta, uključujući i Sjedinjene Američke Države.
U takvom scenariju rat koji je zamišljen kao sredstvo geopolitičkog pritiska mogao bi se pretvoriti u ekonomski i politički teret – ne samo za Bliski istok, nego i za same Sjedinjene Države.
