Bosna i Hercegovina, zemlja koja je nekada s ponosom izvozila jeftinu električnu energiju, danas se sve više pretvara u energetskog prosjaka. Dok domaća privreda i građani s mukom plaćaju sve veće račune, a entitetske elektroprivrede gomilaju gubitke zbog nedostatka kiše, uglja i vizije, struja iz našeg zajedničkog prirodnog bogatstva – rijeke Drine – već decenijama besplatno teče u mrežu Srbije.
Nekada je BiH imala višak električne energije, a redukcije su bile relikt prošlosti. Danas, bez uvoza, vjerovatno bismo već povremeno sjedili u mraku. Klimatske promjene, toplotni valovi i smanjeni vodostaji jesu realni izazovi, ali glavni razlog našeg pada je kronični nerad i nebriga. Javna preduzeća služila su kao stranački plijen, ulaganja u rudnike i gradnju novih kapaciteta izostala, a planiranje energetske budućnosti bilo je prepušteno improvizaciji.
Ipak, nijedna od ovih kritika ne zvuči tako skandalozno kao podatak koji univerzitetski profesor Nedim Suljić iz Tuzle ponavlja godinama: od puštanja u pogon hidroelektrana HE Zvornik 1957. i HE Bajina Bašta 1968., električnu energiju proizvedenu iz potencijala zajedničke Drine koristi isključivo Srbija. U bivšoj Jugoslaviji to možda nije bilo sporno – granice su tada bile administrativne. Ali tri decenije nakon rata, uz prešutnu saglasnost domaćih vlasti, susjedi iz Srbije nastavljaju „halal“ uzimati gigavat-sate, dok BiH uvozi struju.
Službeni podaci komisije Vijeća ministara pokazali su da je BiH samo od 1996. do 2018. zakinuta za blizu pet milijardi maraka. Uz to, Srbija ne plaća ni naknadu za potopljeno zemljište u Zvorniku, Bratuncu i Srebrenici. Struka jasno kaže: 67% akumulacije HE Bajina Bašta nalazi se na teritoriji BiH, a kod HE Zvornik našoj zemlji pripada polovina proizvedene struje. To nije pitanje „sporne granice“ – desna obala jeste u Srbiji, ali lijeva je u Bosni i Hercegovini.
Problem su granice u glavama bh. političara. Oni, zarobljeni u podaničkom mentalitetu, spremni su da susjedima besplatno poklanjaju električnu energiju, a zauzvrat se ponizno zahvaljuju na simboličnim donacijama i parama za projekte bez stvarne koristi.
BiH danas plaća dvostruku cijenu: prvo, gubi milijarde maraka vrijedne energije, a zatim tu istu energiju uvozi – skuplje nego što bi je mogla sama proizvesti. A sve to dok obični građani gledaju nova poskupljenja i pitaju se: hoćemo li u budućnosti plaćati i zrak koji dišemo?
