Kada je u ljeto 2025. godine kompanija Pavgord preuzela Željezaru Zenica i Rudnik Ljubija od ArcelorMittala, javnosti su predstavljene ambiciozne najave o investicijama vrijednim oko milijardu konvertibilnih maraka, modernizaciji proizvodnje i očuvanju hiljada radnih mjesta.
Preuzimanje je realizirano putem firme H&P d.o.o. Zvornik, koja je stekla 92 posto udjela u Željezari Zenica i 51 posto vlasništva u rudniku Ljubija kod Prijedora, zajedno sa svim dugovima i približno 2.700 zaposlenih.
Međutim, već nakon prvih mjeseci postalo je jasno da će optimistične najave biti suočene sa ozbiljnim izazovima. Iz uprave su počela stizati upozorenja da bez snažnije institucionalne podrške nije moguće riješiti nagomilane probleme, te da postoji realna opasnost od novih zastoja u proizvodnji, pa čak i stečaja.
Upozorenja o mogućem negativnom scenariju pojavila su se i mnogo prije potpunog zaustavljanja proizvodnje. Isticano je da je Željezara Zenica mnogo više od jednog privrednog subjekta – riječ je o kompaniji koja decenijama predstavlja jedan od temelja industrijske proizvodnje i ekonomskog života u Bosni i Hercegovini.
Kriza je kulminirala 23. aprila, kada je Nova Željezara Zenica saopćila da je ugašena visoka peć, čime je obustavljena integralna proizvodnja čelika. Kao razlog navedeno je izostajanje adekvatne institucionalne podrške.
Samo nekoliko dana kasnije, na Međunarodni praznik rada, hiljade građana Zenice izašle su na ulice zajedno sa radnicima i sindikalnim predstavnicima iz cijele Bosne i Hercegovine. Okupljeni su zahtijevali hitno rješenje i ponovno pokretanje proizvodnje, upozoravajući da svako dalje odgađanje dodatno ugrožava opstanak kompanije.
Istovremeno su se pojavile informacije da bi državna kompanija Energoinvest mogla preuzeti Novu Željezaru Zenica kako bi se osigurala stabilizacija poslovanja i nastavak proizvodnje. Ipak, ni nakon višesedmičnih razgovora nije postignut dogovor između Vlade Federacije BiH i većinskog vlasnika.
Vlada Federacije BiH potom je predložila donošenje hitnog zakona, u javnosti nazvanog „Lex Željezara“, kojim bi država preuzela direktnu kontrolu nad posrnulom kompanijom i pokušala pokrenuti integralnu proizvodnju čelika.
Prijedlog je izazvao oštro protivljenje većinskog vlasnika. Pravni zastupnici društva H&P d.o.o. Zvornik ocijenili su da je riječ o protuustavnom aktu kojim se, bez pravnog osnova i naknade, pokušava preuzeti upravljanje kompanijom. Upozorili su da bi takav potez mogao poslati negativnu poruku domaćim i stranim investitorima o pravnoj sigurnosti ulaganja u Bosni i Hercegovini.
S druge strane, iz Energoinvesta poručuju da vremena za čekanje više nema. Svaki novi dan obustave rada povećava troškove i dodatno ugrožava opstanak kompanije. Upozorava se da ovo nije pitanje samo nekoliko hiljada radnih mjesta u Zenici, nego čitavog privrednog lanca koji uključuje rudnike, željeznice, energetski sektor i brojna povezana preduzeća.
Među radnicima raste nezadovoljstvo i nepovjerenje prema novim vlasnicima. Sve češće se postavlja pitanje jesu li obećanja o velikim investicijama bila realna i da li su novi vlasnici imali kapacitete za upravljanje jednim od najsloženijih industrijskih sistema u zemlji.
Na moguće dugoročne posljedice upozoravaju i predstavnici radničkih organizacija, ističući da bi gašenje Željezare značilo nestanak jednog od posljednjih simbola industrijske radničke klase u Bosni i Hercegovini. Industrija, podsjećaju, ne zapošljava samo radnike već stvara novu vrijednost i pokreće čitavu ekonomiju, od koje zavise hiljade porodica.
Dok se vode političke i pravne bitke oko budućnosti Željezare Zenica, radnicima ponestaje strpljenja, a strah od stečaja raste iz dana u dan. U pitanju više nisu samo radna mjesta u Zenici, nego sudbina čitavog industrijskog lanca koji decenijama zavisi od proizvodnje čelika.
Istovremeno, kompanija Pavgord nastavila je širiti svoje poslovno carstvo, preuzimajući i druga preduzeća u stečaju. Zbog toga se sve češće postavlja pitanje da li je slučaj Željezare Zenica tek privremena kriza ili upozorenje na model privatizacije u kojem velika obećanja mogu završiti gašenjem proizvodnje i neizvjesnošću za hiljade radnika.
